Jučer pripeklo 'sve u 16'. Nebo plavo, oblačka cijelog dana niotkuda. Na mom ACER-u (pametni telefon koji, da bi ga se koristilo, traži genijalnog vlasnika) stoji: 29C, osjet 32C, vlaga 75%, vjetar 3km/h, JZ. Gledam na njemu, ACER-u, prognozu za sutra. Promjenljivo oblačno, temperatura tu negdje, koji stupanj više-manje. Ne izlazim iz kuće, srce.
Oko 7.30 PM (moderno danas) zvoni mobitel. Supruga: „Ako ideš van, navrati u Noć i dan (pekarnica i pekara) i kupi dvije krafne za Floru (unuku).“
Kako sam i onako imao namjeru izaći, odgovorih – dobro, spremih se i izađoh. Vani gotovo toplotni udar. „Valjda neću 'riknuti' kao neki dan prolaznik u Zagrebu ili poznati Svilan“, pomislih i odmah dodah:“Ah nema veze.“
Kupih naručeno, izađoh iz prodavaonice i pogledah u nebo. A na nebu dva mala oblačka.
* * *
Asocijacija!
Bilo je to 1958. godine. Završih osmogodišnje školovanje u II osnovnoj školi „Martin Puštek“ u Čakovcu. Slijedilo je putovanje pod geslom „upoznaj Domovinu da bi je više zavolio“. 'Odgovorni' odabraše Pulu. Nakon višesatnog (prije bih rekao mnogosatnog) putovanja, ranom zorom stigosmo u Pulu i smjestismo se u hotel. Bio je lijep sunčana dan, kao jučer, ali ne tako vruć. Što smo radili tog prvog dana više se ne sjećam. U sjećanju ostade samo razgovor, u neko doba dana, na gatu uz koji je bio vezan školski brod ondašnje JRM „Jadran“, prekrasni jedrenjak. Tada su mornari trebali učiti ploviti i na jedrenjacima.
Izvor: commons.wikimedia.org
Na rivi je bilo nekoliko mornara s broda pa započe ovakav razgovor između jednog od njih i mene (I.M. bi rekao 'moje malenkosti', s pravom, jer bijah patuljak uz tog mornara).
- Baš lijep dan, sutra ćemo svi na kupanje, rekoh gledajući u plavo nebo na kojem se vidio samo jedan mali oblačak.
Mornar također pogleda prema oblaku i reče:
- Bojim se da sutra od kupanja neće biti ništa!
- Zašto, pa tako je lijepo vrijeme, protestirah.
- Kad se na vedrom nebu pojavi takav oblak, budi, dečko, siguran da će drugi dan padati kiša, reče 'stari morski vuk', i nastavi:
- No neće trajati dugo, već navečer je moguće da prestane.
Nisam mu ništa odgovorio, ali mu nisam ni povjerovao. Kakva kiša, kakvi bakrači.
Sutradan ujutro, spavali smo u sobi u potkrovlju, probudivši se, čujem neki šum. Otvorih prozor, krupne kapi kiše padale su po krovu ispod prozora. Kasno popodne, kiša je prestala, a drugog dana smo se kupali. Od boravka u Puli meni je u sjećanju ostala samo ova priča.
* * *
Vratimo se u AD 2016. Vrućina, sparina duboko u noć. U dva sata po ponoći sam se probudio i ne mogah zaspati do četiri, pola pet. Konačno mi se sklope oči i počeh tonuti u san. Posljednje što sam čuo bio je šum kiše.
Ujutro pogledah prognozu na ACER-u: oblačno i kiša, temperatura 18C, osjet 17C. Popodne postupno razvedravanje. I bi tako. Kasnije navratih ponovo do pekarnice i 'okinem' iz iste pozicije u nebo.
Sve je to mornar, 'stari morski vuk', znao i bez ACER-a.