Tad-kad dahne proljeće
Budi se poljsko cvijeće
Brao sam ga prvo mami,
Potom nadanoj dragani.
Cvijeće ljupko mirisalo
Oko vedro, toplo, plavo.
Dok me gleda sav se topim
Zbunjen stojim, oči sklopim.
A usne njene rumene
Ko zrele trešnje slađane
Mame moje iskušenje,
Utopljeniku spasenje.
Radosno je moje biće
Jer ljubavi zora sviće.
Milina zrakom struji
Srce kucka, ljubav bruji.
Vedro bijaše doba to
Sunčano nebo proljetno.
Slavuj dragoj bigljiše
Radost cvjeta, miriše.
Sretnom paru tokom ljeta
Duše grli ljubav sveta.
Zauvijek postojana
Sveta ljubav, svetkovina .
Domoljibac - Zvonimir Tomac - Iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'
Post je objavljen 03.07.2016. u 15:11 sati.