Kaže mi prijateljica: budi baklja ljubavi na nebu plavom
Zračiš svijetlošću i ljubavlju kao što se od tebe i očekuje
Ti si od mnoštva hrabrijih koji promišlja svojom glavom
Većina zavoli tvoj sjaj i rado te u svome krugu dočekuje!
Iks galaksija sa bezbroj zvijezda možemo vidjeti ove noći
Koja sam ja, zapitao sam je šaleći se na njezin račun tada
Bojim se, dušu griješiš! Nemam i nisam nikada imao moći
Da bilo ičim moja ovozemaljska pjesnička snaga zavlada!
Eh ti! Kao u bilo kojemu sporu sa mnom skromnost te krasi
Razumiješ golem utjecaj na svoje čitatelje a ne samo mene
Tvoj um prkosi svemu okoštalome niti pod silom se ne gasi
Zabilježiš uporno nesmiljenom žestinom greške, uspomene!
Ustane. Ozbiljno me pogleda i rukom zamahne prema gore
Sjajiš svojim stihom poput zvijezda, tamo u daljinama mira
I pored toga što rasipaju svoj sjaj ni kroz vječnost ne izgore
Vjekovima će slične pjesme sjati humanizmu širom svemira!
Mnogi nesebično šire svjetlost, ljubav u čovjeku podržava
Što ih više ima nada u bolje sutra u srcima za stalno ostaje
U istinu svatko od nas sebe poboljšava, optimizam održava
Čovjek neće postati neprijatelj drugome nego bolji postaje!