Već dugo tražim, ali još uvijek nisam osobno upoznao čovjeka koji je potpuno autentičan i živi koliko god je to moguće po svome. Tražim i dalje, iako nisam pretjerano siguran da ću ga naći. Ako znate takvog, javite mi.
Još bolje je pronaći ga u sebi i pustiti ga na slobodu. Jedino to je realna mogućnost na koju imam utjecaja. Gdje mi je bila pamet da tražim izvan sebe.
Ljudi u pravilu ne žele biti slobodni, ne žele van iz svojih zatvora. Oni samo žele da im se poprave zatvorski uvjeti. Žele bolju plaću, prihvatljiviji posao, da ih se malo manje tlači, takve stvari. Ne bune se protiv zatvora, samo ih muče zatvorski uvjeti. U tome im pomažu sindikati i slični njima. Ja želim van iz zatvora (već sam i prokopao tunel, nikom ni riječi, psst). Ne zanima me da mi zatvorski čuvar bude sklon, ne želim neku zatvorsku povlasticu. Zatvor baj baj.
Uvijek kad negdje čujem Baretovu "Put ka sreći", nedostaje mi poanta. Bare je sve lijepo rekao, detektirao je problem (Kakva je to istina, kad s druge strane je laž, izvrnute vrijednosti, strah, samo strah, neostvareni snovi,radiš ono što ne voliš), ali na kraju je ostao nedorečen u poruci (Samo živi, samo budi, svi odgovori doći će sami).
Odgovori NEĆE doći sami. Žao mi je, ali neće. Takav stav podrazumijeva da je dovoljno biti pasivan i stvari će se već nekako posložiti. Raditi ono što radimo i inače i sve će nekako, nekim čudom, doći na svoje. Jednostavno neće. Potrebno je biti aktivan, posvetiti se tome cilju potpuno. Tada bi se moglo nešto pametno dogoditi. Treba proliti znoj i izboriti se za svoju slobodu. Nitko taj posao neće napraviti umjesto nas. Naprotiv, mnogi će se potruditi da nam otežaju. Ali tko ih j.... Zatvor baj baj.
Oh, something's a-telling me I wear the ball and chain
Everybody's wearing a disguise
To hide what they've got left behind their eyes
But me, I can't cover what I am
Wherever the children go I'll follow them
Post je objavljen 03.07.2016. u 07:16 sati.