Divio sam se prekrasnom sportskom svemirskom brodu, srebrne boje.
Odlučio sam ga kupiti. Bio je jako brz i udoban, sada sam imao na raspolaganju milione intergalaktičkih kredita..
Svratio sam u knjižnicu. Kupio sam stotinjak knjiga za koje prije nisam imao novaca. Prodavačice su raskapčale bluze i pokazivale svoje lijepe dojke. Ljeto je na mojoj planeti najljepše godišnje doba ...
Poslije sam krenuo u trgovinu po turističku opremu.
Zatim namještaj za hotele, sve u lijepoj veseloj sunčanoj žutoj boji, ili u smirujućoj morskoj plavoj boji.
Kupio sam i lijepe seksi robotice, poslužiteljice. Radit će u našim hotelima ...
Stari dobri svemirski brod, "Sunčevu zraku", ostavio sam na servisu.
Sa novim svemirskim brodom vozio sam se po svemiru.
Uživao sam u vožnji, komande su bile super mekane i precizne.
Brod je odmah slijedio svaku komandu. U pravljanje brodom je bio pravi užitak. Imao je sportska ubrzanja i veliku brzinu. Bio je puno veći od "Sunčeve zrake", ali i manji, okretniji i brži od Wableovog broda.
Bio je namijenjen za svemirske utrke. Bio je to svemirski brod genijalne, lagane ali čvrste konstrukcije, sa super snažnim motorima.
No sve što je lijepo kratko traje , jer ubrzo začuh poziv :
"Johnny javi se ! Johnny javi se !" bio je to poznati glas profesora Vajta.
"Johnny ovdje, slušam " rekoh uzbuđeno
"Napadnuti smo ! Brzo se vrati! Ovdje profesor Vajt!" glas mu je bio prestrašen i isprekidan.
"Dorbo stižem" rekoh odlučno.
Ići u neizvjesne bitke i rat bez oružja nije mudro, zato sam prvo svratio u dućan svemirskog oružja.
Kupio sam dva laserska topa za međuplanetarne borbe, takve veličine da stanu na moj svemirski brod.
Odletio sam do oružara da ih montira na moj novi brod.
Uz topove dobio sam i novi borbeni kompjuter.
Izvršili smo probno gađanje iz novog svemirskog broda i poštelali ciljnike. Sve je bilo dobro.
Kad je sve bilo gotovo napunio sam zalihe goriva, vode i hrane i krenuo ka Popijevoj planeti Atopiji. Obukao sam skafander, ako brod bude pogođen i počne ispuštati zrak.
Zvijezde su treperile na raznobojnim maglicama, i kroz čarobna zvjezdana polja brzo je klizio novi srebrni brod.
Kad će sva bića u svemiru shvatiti da je ljubav i mir njaveće bogatstvo ?
Odjednom brod je počeo usporavati, začudio sam se i pogledah ekran brodskih uređaja. Pogrešno sam stisnuo kočnicu !
Na novom brodu komande su bile malo drukčije razmještene, pa sam se morao naviknuti, zujanje motora se nije čulo pa sam se morao skroz osloniti na istrumente i slike ekrana ispred mene.
Kada sam stigao do Popijeve planete ugledao sam naš golemi stari svemirski brod kako se valja svemirom. Bio je čitav, na vidiku nije bilo neprijatelja.
Upitao sam što se desilo.
"Hvala Bogu što si došao Johnny ! Napali su nas tahobombama. Jedan umjetni otok na planeti Atopiji je uništen. Naši laserski topovi su prespori i ne pogađaju prebrze tahobombe. One lete nadsvjetlosnom brzinom.
Nismo ih ni vidjeli. Zabilježili su ih istrumenti. Sreća da nisu imali više tahobombi.
Valjda su im preskupe, ali od kuda njima takvo oružje ? " govorio je profesor Vajt.
"Koliko imamo svemirskih lovaca ?" upitah
"Samo dva ratna lovca, još nije stigla naša kompletna naruđba." reče prof. Vajt
"Dobro. Gdje su ?"
"Ovdje na velikom brodu"
"Dobro profesore stižem na veliki brod " rekoh, i polako nježno, u stilu valcera parkirao sam u veliki sletni hangar našeg ogromnog broda.
Svjetla u hangaru veselo su svjetlucala.
Profesor Vajt me je čekao u zapovjednoj admiralskoj kabini.
"Da li je neprijatelj u blizini ?" brzo upitah, zaboravivši na pozdrav
Profesor Vajt je shvatio da želim brzo reagirati i rekao :
"Nema ga u blizini. Ispalili su dvije tahobombe, jedna je pala u more, a druga je pogodila ploveći otok. Nismo to mogli spriječiti. Bombe su eksplodirale, prije nego smo počeli pucati iz laserskih topova. Do sada sve su se bitke vodile ispod brzine svjetlosti, ali tahobombe su brže od svjetla."
"Dobro , natovarit ćemo svemirske lovce eksplozivom i upravljati njima daljinski preko tahoradija. Uputit ćemo ih tahionskim pogonom nadsvjetlosnom brzinom, tako ćemo i mi imati nadsvjetlosne bombe. Njima ćemo presresti nove neprijateljske tahobombe "
"Bravo Johnny" reče veselo profesor
" Tko bi pomislio da će neprijatelj koristiti tahobombe, to je zabranjeno oružje.
A svemirska policija će doći kad će sve biti gotovo" rekao sam ljutito.
Ostavili smo dva Atopijska gmaza da dežuraju u zapovjednoj sobi, a mi smo otišli u veliki teretni hangar i natovarili eksploziv u svemirske lovce . Uključio sam daljinske komande i zaključao vrata lovca izvana. Oslobodili smo izlazni prostor za te lovce i provjerili daljinske komande. Tada smo se vratili u zapovjednu salu. Provjerili smo taho radar.
Imali smo što i vidjeti !
Post je objavljen 02.07.2016. u 23:38 sati.