Marketing
Brexit
Ponekad sam imao osjećaj da odrastam u prilično dosadnom svijetu, barem kad se radi o lijepoj našoj EU. Realno, moj osobni komfor ništa nije ugrožavalo, a za raju po svijetu, od obale Gaze do ukrajinskih ratišta, imam duboko suosjećanje ali i svijest da im ja osobno nikako ne mogu pomoći. Kod nas u EU, dosada buraz. Nema velikih ratova, kuge, virusa, gladi, rata, nema novih pokreta, novac je nova religija, a MMF bogomolja kako je to rekao u jednoj svoj pjesmi Damir Avdić. Prestao sam upotpunosti pratiti politička dešavanja i nekako sam se preporodio od tada i napredovao kao ljudsko biće. Nije više bilo ničeg da me truje.
Pijem neki dan pivo kod jednog dobrog prijatelja i on mi usput baca informaciju da su Britanci izglasali izlazak iz europske unije, vijest koja me uzbuđuje na jedan čudan način. Uglavnom me instantno zabrinjava iako nemam pojma o čemu se točno radi. Sklon sam misliti da se slično osjećao i neki Hans iz Hamburga, kad mu je otac rekao da je Hitler pobijedio na izborima 1933. godine. Ili neki Edin iz Bugojna kad je čuo vijest da je Tito umro 1982. godine. Osjećaš da se dešava nešto veliko, što bi u budućnosti moglo izazvati velike potrese iako sad naizgled ne izgleda prestrašno.
Malo sam zagrebao po vijestima, kolumnama i komentarima na forumu pokušavajući donijeti neki svoj stav o svemu tome - a ja sam jedan od onih koji se trsi imati stav o svemu i svačemu - ali ništa. Još sam zbunjen. Sve je to povuci potegni, kao što i rezultati referenduma kažu. Svi imaju svoje stavove zašto je dobro što je Britanija van EU, zašto bi bilo dobro da je ostala unutra, ali i jedni i drugi ne mogu sa sigurnošću pričati o posljedicama, a one me i jedino brinu.
Nije ovo mala stvar, po prvi put u povijesti jedna zemlja izlazi iz EU. Definitivno nije mala stvar. Budućnost cijelog projekta ujedinjene Europe je pod upitnikom, budućnost ujedinjenog kraljevstva još pod većom.
Nije me začudilo što je politička opcija koja je zagovarala odvajanje od EU koristila jedno od najprljavijih i istovremeno najefikasnijih oružja, sijanju straha od imigranata, čudnih ljudi, čudnog imena koji su se pojavili nepozvani i prijete istrijebiti domaćine kroz sljedećih nekoliko stoljeća.
Smatram se anacionalnim i to ima svoju kronologiju i nije definitivno pozersko stanje uma, ali o tome jednom drugom prilikom. Možda me zbog toga iskreno zaboli briga tko će ovdje biti za 500 godina. Rusi, Ameri, Italijani, Turci, Tatari, ono, baš me zaboli. Nismo ni mi ovdje oduvijek. Migracije, seobe naroda i sve što dolazi u paketu je konstanta od postanka svijeta. Bojati se toga mi je malo čudno, isto kao bojati se evolucije.
Sa druge strane trudim se imati razumijevanja za ljude koji imaju malo razvijenije patriot emocije od mene i mogu se složiti da je strah donekle i opravdan i ima svoje argumente, ali u svakom slučaju je pretjeran, pogotovo ako uzmemo u obzir način na koji se problem imigranata predstavlja od strane tih populističkih opcija širom svijeta.
Ponekad imam osjećaj da moraš biti retardiran da nasjedneš na tu spiku, ali to naravno nije točno jer nitko nije imun na to. Imam i u vlastitoj obitelji primjer rođenog oca koji je na doseljavanje jedne kineske obitelji u naše malo mjesto odakle vučem korijene reagirao poprilično neprikladno, toliko neprikladno da sam se zapitao kako je jedan takav čovjek uspio odgojiti slobodoumnog mladića širokih svjetonazora poput mene (usta moja hvalite me). Možda je istina u tome da me nikad i nije odgajao, nego mi je prepustio slobodu misli, što je opet pohvalno.
Da se vratimo na posljedice, trenutno nemam pojma što će biti niti se trudim izigravati forum stručnjaka koji sve zna i predviđa sve kao da mu je sami Nostradamus tatica. Takvih svakako imamo na bacanje. Moglo bi biti potresa, moglo bi i ne biti. Odlučio sam po prvi put ne imati svoj stav o nečemu. Sad tražim sebično ove naoko nebitne posljedice koje meni idu u korist. Evo, naprimjer, turistička posjeta Londonu od sada mi je ekonomski puno prihvatljivija, jer ću za svoj euro dobiti puno više funti nego prije. I to mi je baš fora! A prijatelj sa kojim sam pio pivo dok mi je javljao ovu novost je rekao da je ovo po prvi put da se jedna zemlja odlučuje odvojiti od nečega i da nitko ne zvecka oružjem i prijeti tenkovima. Festival demokracije i poštovanja tuđih izbora. Nije ni to za baciti!
Post je objavljen 28.06.2016. u 17:52 sati.