Marketing
Susret s blaženim kardinalom Stepincem
Protekli je tjedan u našem Laičkom bratstvu prošao u znaku našeg blaženika, kardinala Alojzija Stepinca. Dok cijela Crkva u Hrvata čeka što će se događati s komisijom koju je papa Franjo sazvao u vezi našeg blaženika, ujedinjeni smo u iskrenoj vjeri da je naš kardinal svetac - mučenik za vjeru i domovinu.
Kako bismo još jače u svojim srcima probudili pobožnost prema blaženiku i zahvalnost Gospodinu što nam je darovao tako izvrsnog vodiča i poniznog pastira, pozvali smo u goste na naš susret rektora zagrebačke katedrale, preč. mons. Josipa Kuhtića. On nam je u utorak, 21.lipnja 2016., održao predavanje na temu kardinalovog mučeništva i siromaštva. Bila je to ujedno prilika da svoj susret otvorimo za zainteresirane župljane, a svojim su nas dolaskom obradovali, osim naših duhovnika, i oci dominikanci iz samostana blaženog Augustina pri kojem se okupljamo.
Mons. Kuhtić imao je vrlo zanimljivo izlaganje, upoznao nas s nekim detaljima iz Blaženikova života, ali i s nekim pojedinostima o našoj zagrebačkoj katedrali. Tako smo, obogaćeni novim spoznajama i osnaženi poticajem na pobožnost kardinalu Stepincu, u subotu 25. lipnja 2016., kada naša domovina slavi Dan državnosti, pošli na hodočašće-vozočašće našem Lojzeku u Krašić, mjesto njegovog djetinjstva, ali i uzništva.
Bio je iznimno vruć i sparan dan, ali nas nekoliko hrabrih, u zajedništvu sa sestrama - trećoredicama iz susjednog Bratstva blažene Ozane Kotorske, odvezli smo se prvo u krašićku crkvu Presvetog Trojstva, gdje nas je dočekao tamošnji župnik vlč. Dragutin Kučan.
Osim naše grupe, na hodočašće u Krašić došao je župni zbor župe Uznesenja Blažene Djevice Marije - Nova Bukovica zajedno sa svojim župnikom vlč. Mariom Matijevićem. Tako smo svi zajedno poslušali o povijesti krašićke crkve i Stepinčevim uzničkim danima provedenim ovdje, gdje je, iako kardinal, služio kao župni kapelan u skrovitosti i uz bezbrojna ograničenja nametnuta od komunističke bogomrzačke vlasti. Ovdje neću pisati o tome što smo čuli, jer je krašićki župnik toliko predan apostolatu pobožnosti blaženom Augustinu, da će rado ugostiti svakoga tko dođe u Krašić i ispričati mu o Blaženiku i o brojnim svjedočanstvima njegova zagovora i njegove svetosti.
Nakon uvodnog izlaganja vlč. Mario Matijević slavio je svetu misu uz pjevanje svojeg župnog zbora iz Nove Bukovice. Mi trećoredci sa svojom braćom u Kristu osjećali smo se kao jedno.
Nakon svete mise ostali smo u tihoj molitvi u crkvi, gdje je i bočni oltar s relikvijom blaženog Alojzija.
Potom smo izmolili križni put na postajama uređenim pokraj crkve. Iako je bilo podne i sunce je "pržilo" na preko 35°C, uzeli smo to kao žrtvu i djelo pokore za naš Treći red. Nakon križnog puta malo smo odahnuli i skromno objedovali.
Potom smo se zaputili u obližnju kapelu svetog Ivana Krstitelja na brijegu iznad Krašića, kamo je blaženi Augustin često odlazio moliti u samoći.
U kapeli svetog Ivana jedna je časna sestra, Služavka Malog Isusa, pripremala sve za proštenje idući dan. Naše su joj sestre spremno pomogle.
Doznali smo da je u toj kapeli uvijek proštenje na prvu nedjelju nakon blagdana Rođenja svetog Ivana Krstitelja.
Nakon kapele vratili smo se u Krašić razgledati prostor u kojem je boravio blaženi Stepinac: njegovu spavaću i radnu sobu. Prostor odiše jednim spokojem i jednostavnošću, kakve već imaju sveti ljudi. Posebno nas je dirnulo saznanje kako je blaženi Alojzije bio franjevac - trećoredac s redovničkim imenom Augustin Kažotić! Tako je blaženi Alojzije, baš poput nas, uzeo blaženog Augustina za svojeg zaštitnika i pratitelja na trnovitom putu posvećenja. Ostaje nam moliti da i u našim životima zagovor blaženog Augustina bude tako plodonosan kao u Kardinalovom!
Nakon razgleda Krašića još smo svratili u Brezarić, u rodnu kuću Alojzijevu, gdje nas je dočekala gospođa Mira Stepinac. Ispričala nam je o obitelji Stepinac i o svojim naporima da uredi rodnu kuću za posjetitelje i hodočasnike.
Uz čašu soka i pokoji uštipak zadržali smo se s vrijednom domaćicom u razgovoru. U kući Stepinčevih posjetitelji mogu kupiti prekrasne vezene suvenire: platnene vrećice, stolnjake, jastuke, ručnike. Tako smo i mi za kraj hodočašća malo "tržili" i vratili se svojim obiteljima obogaćeni susretom s blaženim Alojzijem.
Iako su vremenske prilike bile nesnosne radi vrućine, krajem dana spustila se kiša, koja kao da je bila poruka s neba: Otac se uvijek brine da nam pošalje svježinu u danima nevolja...
Za kraj ovog malog izvještaja ostavljam na uvid sliku koja je visila na zidu kuće Stepinčevih, ispred koje je Alojzijeva majka danonoćno molila za svog sina. Istu je sliku kardinal Stepinac po majčinoj smrti uzeo sebi, jer je ispred nje volio moliti. Ona je visila na zidu iznad njegovog kreveta sve do njegove smrti. Tamo je i danas.
Post je objavljen 28.06.2016. u 10:11 sati.