Marketing
Malo o UFC-u, McGregoru i apsolutnoj slobodi
Najpopularnija borilačka promocija današnjice - američki UFC - svoj status neprikosnovenih vladara borbe u kavezu izgradila je na balansiranju sporta i show biznisa i održavanje te ravnoteže je jedan od najvećih izazova sa kojim se svakodnevno susreću. Balansirati nije lako, novac je proklet i ima tu misiju da zavlada sa osobom i njenim mislima, da te natjera da doneseš nepromišljenje odluke koje te mogu skupo koštati u budućnosti. Moram priznati Danu Whiteu, braći Ferttiti i ostatku ekipe iz sjene kako se uspješno nose sa tim prokletstvom. Koliko god da vole novac, nisu nikad dopustili da im ovlada zdravim razumom. Nisu pohlepnici koji trpaju u vreće dok mogu sa strahom da će izvor brzo presušiti. Dečki su vizionari.
I tako nisu dopustili Conoru McGregoru da ih ucijenjuje. Najveća i neprikosnovena MMA zvijezda današnjice je u jednom trenutku pomislila da je postala veća od same organizacije koja ga je učinila velikim. I odlučio je izazvati tu ekipu na obračun! Na stol je stavio ogromnu količinu novca, lupio šakom i rekao bit će po mome ili gubite sve ovo. Ja sam ovdje tata, a ne vi, da mene nema ne bi imali kruha za jesti. Zaboravio je Conor dakako da je ta ekipa oduvijek imala kruha za jesti i da nisu svi preko noći postajali umišljene i nepromišljene zvijezde poput njega.
Za razliku od fizičkog dvoboja u kavezu gdje je McGregor jedan od neprikosnovenih i neustrašivih, u ovom drugom obračunu McGregor je početnik i sigurno mu nisu najjasnija niti osnovna pravila, iako mu je mama sigurno mnogo puta ponovila da se ne grize ruka koja te hrani. U tom obračunu gdje je puno više toga na stolu, jer osim hrpe novca tu je još i ugled i tašti egotripovi likova koji su stvorili tvornicu novca gotovo iz ničega i za kojih je jedan Conor McGregor obični mali miš, potrošna roba kao i stotine prije njega, od Randy Couturea, Chuck Lidella do Brocka Lesnara. To su ljudi koji su stvorili gotovo savršen sistem u kojem ih niti jedan pohlepni borac i njegov menadžer neće moći držati u šahu. I ljudi koji će bez problema pljunuti na hrpu milijuna na stolu, ako im ona ugrožava priljev novca u budućnosti i još bitnije status zajebanih američkih motherfuckera koje nitko na svijetu ne može zajebati, pogotovo ne neki riđokosi europski seljačić od kojeg su oni napravili planetarnu pop ikonu. Oni se ne boje nikoga, toliko su dominantni da svoju tkz. konkurenciju uglavom tapšaju po ramenu u maniru starijeg brata. Toliko su uvjereni u vlastitu briljantnost da svojim borcima slobodnu poručuju da testiraju tržište, nikoga ne vežu robovlasničkim ugovorima i svi imaju pravo otići. Njihovi lanci su slava, novac i borilački dignititet, super paket tri u jedan kojeg niti jedna druga promocija ne može osigurati svojim borcima.
McGregor je odlučio progutati govno sa tužnim saznanjem da ga posjeduju. Za utjehu mu i dalje ostaje već spomenuti paket, slava, novac i borilački dignititet. Štoviše, "Fighting Irish" je nacionalna ikona kao niti jedan drugi borac prije njega. Može sutra otići u mirovinu i prestat se boriti. Ali dok god se bori morat će biti mali, poslušni i ponizni vojnik jednog velikog UFC-a. I nekako čisto sumnjam da se osjeća dobro sa tim saznanjem i bojim se da ga taj poraz boli više nego zahvat Nate Diaza kojim ga je ovaj majstor brazilske jiu jitse prisilio na prvo tapkanje otkad je postao "netko i nešto" u ovom današnjem nastranom facebook/twitter svijetu bolesnih egotripova u kojima jedino vrijediš ako si upravo "netko i nešto". I nekako čisto sumnjam će to ikad više biti isti onaj Conor McGregor, neustrašivi lav sa nemjerljivom količinom samopouzdanja koja se najbolje vidi na video snimci od prije šest godina kada još uvijek mladi, bubuljičavi i anoimni Conor nasmijava kamermana izjavom da će jednog dana biti prvak svijeta. I kad takva osoba spozna da nebo nije granica, štoviše da su granice ponekad niže nego što smo sanjali, to mora ostaviti nekog traga na psihi.
Conor će se nastaviti boriti, jer čovjek poput njega ne odustaje lako. Privremeno se povukao, regrupira snage i slaže novu taktiku. I ta njegova borba za raspodjelu moći i komad torte sa velikim dečkima puno je interesantnija od doslovne borbe u kavezu gdje će po mojoj procjeni našamarati mlađeg Diaza u revanšu kao nitko prije njega i dokazati da je prva borba bila splet nesretnih okolnosti.
Apsolutna sloboda je mit. U današnjem svijetu sloboda je limitirana i svi postaju - prije ili kasnije - robovi samih sebe, robovi svoje udobnosti i svog komfora. I kad se zanesemo u lažnoj fotošopiranoj slici vlastite snage i veličine, nepreostaje nam ništa drugo nego kleknut na koljena i popušiti ga onima većima i snažnijima i sve to za svoje dobro.
Post je objavljen 27.06.2016. u 11:23 sati.