Pod hladnim mlazovima tuša,
spirem sa sebe, vrelinu ivanjske noći,
patinu zamrlog dana, prašinu čergarsku,
oznojenu brižnost nemirisnu,bez sapuna i miomirisnih soli,
misli kristalno čistih ..osvježenih....gledam kako otiču,
ljubeći mi stopala.... u odvod......
i.......bezbremenita..
izlazim na balkon,kapljicama samo odjenuta.
Dočeka me tamnoplavi baršunasti ručnik noći,
mjesec mi glavu na mrzle grudi spusti,
a vjetar s prstima najnježnijeg ljubavnika,
bradavice ukruti i prospe po meni tisuće poljubaca naježurenih.
Mmmm, blaženstvo sklopi vjeđe moje,izvije me prema nebeskom svodu,
ugoda ih lagano otškrinu i ugledam zvjezdice kako hihoću i sestrinski šapuću
- Ajde, probudi ga, svemir budite.JEDAN!
- reče mi jedan vremešni, potrošeni kritičar na jednu moju pjesmu nježnu, ljubavu - da je ajme ,pornografija, pa ja sad sam take pjesme pišem - a joj- to što imam 55 godina, pa nisam kao živa, živahna,nestašna......zajebi to..nikad ja nisam življa bila...a kritičarima, kao" znalcima" sam velim - da ste išta znali u kojekakvim antologijama bi neš i objavili. IJUJUJUJU, sad sam tu, a sutra,,,,ma fućka mi se, jer svaku sekundu, danas, ja sam svojoj čeljadi radost bila!I što je život.....one "male" stvari od kojih nam svima zastaje dah! Dragi moji, uživajte - život je samo jedan!
Post je objavljen 26.06.2016. u 18:38 sati.