Sunce se rijetko vidi kroz maglu nisko spuštenih oblaka, a snažni vjetar zaglušuje nas hučenjem i hladnoćom koju uvlači duboko u kosti. Surove vlažne planine neće nam još dugo dopuštati da ih ovako oskrnavljujemo svojim prisustvom. Svakoga sata preostaje nam sve manje vremena.
Brade pune inja i povezi od životinjske kože uokviruju nam lica, a smrad tijela širimo dalje od aura. Povremeno brzo pranje u hladnim vodama potoka ili jezera ne poboljšava znatnije situaciju. Odbacili smo većinu civilizacijskih navika i sve što radimo prilagodili preživljavanju.
"Bi li svijet išao naprijed bez ega, pohlepe i ponosa koji ga stvaraju i održavaju?" upita Pero u hodu.
"Zaboravio si spomenuti da ga i uništavaju."
"Rekao si da Energija ne stvara greške. Dakle, sve što rade ima svrhu."
"Jesam."
"Onda je sve savršeno, takvo kakvim jest."
"Da", kratko odgovorim pa spustim zašiljeni kolac i napijem se vode iz divokozinog mjehura koji mi visi o ramenu.
"Znači, ako nešto što smatramo pogrešnim nestane kao posljedica evolucije svijesti, njegovim bi nestankom materija mogla postati drugačijom."
"Mogla bi."
"Ali, to može biti kraj svih nas", zabrinuto će on.
"To ovisi s koje strane gledaš. Pogledi žaba i pogledi orlova na istu planinu nisu isti."
"Bez pohlepe, nema pokreta, nema gibanja i sve stoji", konstatira Pero.
"Ništa nikada ne stoji. Pohlepa je jedan od pokretača, međutim upitna je kvaliteta smjera kamo pokreće."
"Bez ega i ponosa, postajemo slabi, ne borimo se za sebe - vremenom nestajemo, priroda nas eliminira", zaključi on.
"Postoji mjesto na kojem se nalazi kraj materijalnog, a počinje nešto daleko veće. Tamo ego i ponos nisu potrebni."
"Govoriš o religiji? Vitezovima Uskrsnuća?"
"Njih ograničava um ogrezao u materiji, a ego koji proizlazi iz njega uvjetuje njihova djelovanja. Iz crkve je nestala istina, ali ona ionako nikada i nije bila namijenjena svima."
Zaustavi me rukom ispod velikog bora, "Mogu li ja saznati gdje počinje to veće?" upita.
"To ovisi o tebi i vremenu koje posvetiš toj potrazi. Sve je samo pitanje prioriteta."
Nastavimo hodati.
"Ali... ako se potrudim, shvatim, promijenim se, tada ću postati drugačiji i to više neću biti ja, a što ako me Energija želi upravo ovakvim kakav jesam?" upita on nekoliko minuta kasnije.
"Prvo, Energija ne 'želi' baš ništa, drugo promjena je unaprijed definirana tvojim sposobnostima i funkcijama koje nastaju iz okolnosti u kojima se nalaziš i koje te stvaraju. Kada se dogodi u tebi, promjena je samo manifestacija nečeg odavno zacrtanog, negdje sasvim drugdje."
"A ako se ne dogodi?"
"Tada se nisi dovoljno potrudio, bojiš se potruditi, ili ne znaš kako."
Pero se zamisli. Odveže mjehur što ga je prekjučer popodne izvadio ovci i napunio krvlju. Otpije gutljaj i zadovoljno izdahne. To ga, navodno, grije i daje mu snagu.
Snijeg počinje padati.
Post je objavljen 26.06.2016. u 12:05 sati.