Marketing
FACE LIFTING, POROK ILI POTREBA....
Razmišljajući o potrebi žena da uvijek izgledaju lijepo, dotjerano, mladoliko…iskreno i sama sam takva, volim sve to nabrojano, ali…uvijek to, ali…bez obzira na sve, ne mogu razumjeti, a željela bih i nastojim, sve te potrebe za operacijama na licu…a koje u konačnici od lijepe žene naprave čistu suprotnost…Deformiranu, izobličenu, osobu, koju na kraju, mnogi, zbog svega što je sebi napravila, žale… Pitam se što je tomu tako i u čemu je poanta… I dalje pokušavam razumjeti…
U vrijeme puberteta, već sam to pisala, bila sam nezadovoljna svojim izgledom…moj nos je mogao biti manji, usne su mi bile punije nego što sam željela ( a sad ih pune filerima), kosa kovrčava, a voljela sam ravnu…i još puno sitnih stvari, koje su meni tada bile itekako krupne i koje su me činile nesigurnom i iskompleksiranom, na neki način… Zbog svega toga bila sam i manje komunikativna, povučena u neki svoj unutarnji svijet, u kojem sam našla mir i zadovoljstvo, učeći, čitajući, jačajući sebe iznutra.
To je bilo doba puberteta… Kako je vrijeme odmicalo i jačalo moje samopouzdanje, a jačalo je iznutra, zaključila sam da je moj nos, upravo onakav, kakav najbolje odgovara mom licu, usne isto tako, moje istaknute cheekbones i ta nemirna, kovrčava, pomalo divlja kosa odavale su tu neku, buntovnu crtu mog karaktera, a koja se na prvu nije primjećivala…Upoznajući i spoznajući sebe, spoznala sam da sam upravo takva kakva jesam, to ja!
Gledam prelijepe žene koje se operiraju nezadovoljne svojim izgledom, žele još veće usne, oči i lice bez i jedne bore, obrve bez dlaka, ogromne umjetne grudi….A mlade, već sa 20 godina to rade…Zašto!!!
Kad sam bila u New Yorku, otišla sam u Atlantic City, da vidim taj Taj Mahal koji je Trump napravio od plastike, zanimalo me kao građevinarku i da isprobam sreću, u Caesars Casinu , ili nekom drugom… Bila sam jako uzbuđena kad sam krenula autobusom iz New Yorka u Atlantic City…Imala sam taj neki unutarnji poriv koji me tjerao da probam kockati i ja sam ga poslušala…
Da ne duljim…Potrošila sam sav novac koji sam uložila, a svaki put kad sam dobivala, još više sam izgubila…Da nisam kupila povratnu kartu, ne bih imala novaca za povratak…
To je bio moj prvi i zadnji put kad sam igrala na sreću… Imala sam taj poriv u sebi, ali sam se uspjela oduprijeti…
Face lifting, ovdje mislim na operativni zahvat i sve one operacije, nosa, usana grudi i ostalog…me podsjeća na tu moju prvu i posljednju igru s kockom, na nešto, što sam mogla nastaviti, ali nisam, svjesna posljedica, ako krene kako ne treba, a uvijek krene, kako kaže nepogrešivi Marfi „Ako nešto može poći naopako, poći će naopako“…S napomenom, da je igrati se sa svojim licem i tijelom, barem na izgled, još opasnije, posljedice koje nosiš cijeli život su veće…
Kao i kod „kocke“, žene koje jednom krenu sa operacijama ne mogu se zaustaviti…što više operacija naprave, više im se čini da ono što je ostalo nije u redu…Nema kraja…
Drage žene, jačajte sebe iznutra, sva ljepota i snaga žene dolazi iz vaše nutrine, duše i srca…
Toliko sam upoznala lijepih žena i muškaraca, naravno ( ova pošast polako hvata i muški rod, ali ovo nije taj post), koji nisu imali pravilne crte lica, savršeno tijelo, a bili su savršeni, prekrasni, jer tako su zračili i prenosili svoju unutarnju ljepotu na sugovornike i ostavljali ih bez daha…Mislim da je to, ono pravo!
P.S. Da se razumijemo…i dalje pokušavam razumjeti!
Post je objavljen 25.06.2016. u 10:30 sati.