Gotove i mature. Za ponedjeljak glazbeni se srećom nitko nije prijavio. Vrijeme za predahnuti od ustajanja zbog moranja, slijede ustajanja po želji par minuta kasnije. Asfalt gori al nema svejedno previše razgolićenih po Rijeci. U gradu su očito oni koji rade i tu moraju biti. Planirano je bilo da odmah zbrišemo na put nakon ručka, al ovaj put nam se nešto nije dalo, jako sam zadovoljan jer nas osjećaj nije iznevjerio. Fejs i instagram su puni fotki onih bespomoćnih koji su po paklenim temperaturama zaglavili u kolonama na magistrali na kojoj se kao nešto radi. Nazdravljam uz komp u njihovo zdravlje da nekako izdrže do odredišta, mi ćemo vjerojatno kasnije, a možda ni ne, Jin je dahtao u autu par kilometara do ručka, i to ne u koloni. Uzeo sam hobotnicu na salatu u konobi koju smo nedavno otkrili u centru i gdje smo jeli odlične lignje, nije bila naročita, i zanimljivo, prvo jelo koje je moj mali pas samo pomirisao i nije htio ni probati.