Radni dan, uglavnom kao i svi drugi, u zadnje vrijeme, jer hvala Bogu
imam posla, u ovoj totalnoj krizi, kako posla tako, svega i svačega.
Svakodnevne obveze i borba.
Već dugo koristim gradska prometala ( sviđa mi se ova riječ), za vožnju
do doma. Jednostavno, ne da mi se voziti u gradskoj gužvi i u isto
vrijeme pisati poruke i odgovarati na pozive...A to moram, zbog posla.
Rijetko kad u njima srećem ljude sa televizije, tzv. celebrities...
Sjedim u prednjem dijelu tramvaja, poništila sam kartu, u zadnje
vrijeme puno je više kontrolora, znaju i po dva ući na dijelu od Svetica
do Trga bana Jelačića....Što je teže narodu, to se više stišće sa
svih strana...
I tako, sjedim i tipkam po mobitelu, kao i većina u tramvaju, odgovaram
na mailove i poruke...Odjednom je krenuo razgovor, ne baš ugodan,
uskoro je nadjačao sve zvukove i van i unutar tramvaja i počela je
prepirka i svađa...Muškarac i žena u poznijim godinama, žena
nešto starija, mogla je imati i preko sedamdeset, počeli su se
žestoko napadati riječima. On je nosio u vreći nakupljene boce,
ona, čini mi se u svom zavežljaju isto tako...Situacija je postajala
sve neugodnija, nitko nije reagirao...
Zvao ju je starom k..... ona njega riječima iste težine...
Bilo je tu spominjanja, Mi i Vi ... Purgeri i došljaci..Svašta nešto!
. Već se i vozačica tramvaja uznemirila i umiješala u razgovor, ali bez koristi...
Činilo se da neće skoro prestati..
Odlučila sam sve okrenuti na šalu, ako je to uopće bilo moguće,
ali riskirala sam...Viknula sam iz sveg glasa :" Pa ljudi moji, nismo
u Saboru, što vam je ! Prvo muk, a onda cijeli tramvaj u smijeh.
Tad sam primjetila gospodina Lovrinovića, držao se rukom
za gornju prečku u tramvaju i okrenuo prema meni kad sam zagalamila.
Prepoznala sam ga, jer tu i tamo, pratim vijesti i politička zbivanja.
Znala sam da je to onaj, koji je još sa dvojicom kolega otišao iz Mosta.
Nasmijao se i rekao : "Ovo je puno bezazlenije, u Saboru je puno gore
i sa puno većim posljedicama!"
Mislim da je doslovno tako rekao, ali ako mi je nešto promaklo, ispričavam se!
Došlo je do kratkog smirivanja situacije, da bi muškarac, koji se osjetio
više napadnutim rekao : " Ali ona je meni rekla da sam staro smeće!"
"Kako mi je to mogla reći?" Opet sam se uključila" Pa ispričat će Vam
se, bila je ljuta, ali ispričat će Vam se" pokušavam, opet nekako, smiriti stvar...
I gle čuda, žena reče "Ispričavam ti se"....
Kaže meni gospodin Lovrinović: "Vi bi mogli raditi u mirovnim misijama"...
Opet se ispričavam, ako nisam vjerno prenijela svaku riječ, ali ja sam
tako čula..."Radim već na gradilištima preko dvadeset godina", kažem mu ja....
"Onda nije ni čudo da znate s ljudima", rekao je gospodin Lovrinović...
Ovih dvoje se malo smirilo, ali i dalje su mrmljali kroz zube, još je ljutnja tinjala..
Onda je došla još jedna stanica i žena je izišla...
Kako je ona izišla, tako se muškarac ponovo probudio i počeo" jeste vidjeli
što mi je rekla, jeste čuli"...obratio se vozačici tramvaja koja je morala
na kratko izići i očistit nešto na tračnici...Ovaj nije prestajao, izašao je s njom vani
i počeo: "Jeste čuli kako mi je rekla da sam staro smeće, što bi vi da je
tako vama rekla?"...
"Rekla bi da jesam staro smeće i gotovo, eto i sad me pustite na miru !"
Vozačici tramvaja bilo je već svega dosta i bilo ju mi je žao.
Muškarac je srećom, ostao vani i nije više ulazio u tramvaj...
Gospodin Lovrinović se okrenuo prema meni, a pridružila se razgovoru i
gospođa koja je sjedila do mene...Zaključio je da je ovo sve ništa što se u
Sabornici događa, pričao o tome kako je sve eskaliralo jer stanje došlo
do svog vrhunca i usijana..."Kao kad vam čir do kraja sazrije pa pukne"....
"Tako je sad kod nas"...Nisam nikad politiku voljela niti bila u nekoj stranci,
ali imalo mi je smisla to što govori. Govorio je da konačno mladi kvalitetni ljudi
trebaju doći do izražaja i preuzeti stvar u svoje ruke...To već dugo slušamo,
ali ništa se nije još dogodilo, možda je stvarno i došlo vrijeme...Rekla
bih da je krajnje vrijeme...
Gospodin Lovrinović je uskoro sišao na svojoj stanici...
On se, ako ništa drugo, vozi i razgovara s narodom...I to je nešto...
Naši političari nisu skloni tome...Pričati i biti s ljudima...Svojim narodom...
Post je objavljen 21.06.2016. u 07:44 sati.