Letovi zrakoplova Tajne Organizacije nikada se ne upisuju u manifeste letova, stoga baš nitko nema pojma o našem nestanku i tko zna kada će nas poći tražiti. Loša strana tajnosti.
Pero se jedva kreće, a za nekoliko sati zaći će sunce. Rekao sam mu neka baci taj srebrni križ, ali nema šanse. Kao da probijanje kroz duboki snijeg nije dovoljno naporno i bez bespotrebnog tereta kojega on iz nekog razloga shvaća kao nešto zaista bitno.
"Stavit ću ti ga na humak kada se smrzneš."
"Zašto ne odletimo odavdje, ili bar ti ne poletiš i pogledaš kamo trebamo ići?"
"Ako svu Energiju pretvorim u Magiju, a ne nađemo izlaz, ostali smo bez opcija. Vrijeme koje bih trebao za ponovno je prikupiti nikada nije unaprijed definirano. Mogao bi se smrznuti čekajući me, a postoji i mogućnost da se više nemam kamo vratiti jer se i moje tijelo smrzlo dok me nije bilo."
"Što onda?"
"Ići naprijed, preživjeti, stići do nekog planinskog sela. Magiju koristimo samo kad je nužno."
O zabranjenoj čarobnjačkoj šetnji Vilinskim svijetom neću mu govoriti, ne spominjem je ni drugim čarobnjacima. To je mnogo brži, daleko učinkovitiji, a ako se izvodi nepravilno, i mnogo opasniji način za napuniti vrtloge. Rijetki znaju za šetnju. Već je dugo nitko ne koristi, a ako je i koriste, ne pričaju o tome kao ni ja. Iako je metoda mnogo brža, nivo rizika je svejedno neprihvatljiv u ovim uvjetima.
"Čarobnjaci... Kada zaista trebaš njihovu Magiju, dobiješ samo izlike", promrmlja Pero. Poniznost prema svijetu i zahvalnost već ispravaju iz njega.
"Norman te je tako veselo mlatio prije samo nekoliko sati, a sada ga više nema. Bi li radije bio s njim i radosno letio na vječnim visinama obasjan suncem s istoka?"
Ne kaže ništa na to, prisjetio se da ga je čarobnjak spasio. Ujedno je i srdžba prema Normanu izgubila smisao sada kada više ne postoji mogućnost osvete.
Gusti bijeli oblaci zakriju sunce. Promrmlja nešto i nastavi teško hodati. Nagli pad temperature poništi kratki izboj Magije kojim nas ugrijem.
U pojasu rijetke šume nailazimo na rupu u stijeni od tek nekoliko metara. Poslužit će kao zaklon kroz noć koja će ubrzo prekriti sve. Uz slavodobitni osmijeh, Pero iz džepa izvadi maleni upaljač koji je pokupio na recepciji hotela.
Vatra na ulazu ubrzo zagrije prostor ispod stijene.
Dok vani pada noć, pijemo snijeg koji topimo na udubljenom kamenu pored vatre. Još nam fali hrana, ali preživjeli smo prvi dan.
Post je objavljen 19.06.2016. u 12:00 sati.