Marketing
I tako...
Kako se ovih mjeseci „za po kući“ furam na Sinead O'Conor, a javno pokrivam glavu „šubarom“ pod kojom je pakleno vruće, pa ju često zamijenim prozračnom maramom, kupila sam si navijačku maramu. Lijepu, pamučnu, kockastu. I baš sam se skockala pred jučerašnju utakmicu: obukla bijele tajice, crvenu majicu i svezala crveno-bijelu maramu. I usrećila svog dragog koji me ponovo gledao s osmijehom, bez traga brige za mene (i za sebe), što je od nedavno postao izraz naših lica i boja svakodnevice.
I baš sam veselo, iskreno i adrenalinski kliktala na oba gola naše repke…
I baš sam uživala…
I baš me rastužio kraj tekme…
I pomislih, eto opet belaja…
Naravno danas, kao i ostalih par milijuna ljudi, razmišljam o uzroku, povodu i posljedicama nemilih radnji na nogometnom stadionu u Francuskoj. Ma šta se dalje događalo na Euru 2016., ja ću ga, kao i mnogi ljubitelji nogometa, pamtiti po jučerašnjem razvoju događaja na utakmici naše reprezentacije protiv Češke.
Iako, ruku na srce, nisam bila zadovoljna izborom navijačke himne naše repke, ni tim da se bilo tko javno hvali istom (iako su koncerti njenog izvođača bili zabranjeni u nekim zemljama EU-a) i kao glazbenim ukusom svoje djece. Ljutili su me i neki čimbenici u organizaciji, ali, u ime igre, pred utakmicu sam sve ljutnje primirila i pomirila.
A kad sam omotala glavu maramom, rekoh: Uživaj u igri, i ne brini… tvoje dijete je kupovalo „Bravo“ i slušalo još nekad davno Michaela Jacksona.
I ne lažem, ama baš ništa.
* * * * *
21. 06. 2016.
Hrvatska 2 – 1 Španjolska
Bravo! Bravo Vatreni!
25. 06. 2016.
Šteta velika...
Hrvatska 0 - 1 Portugal
Post je objavljen 18.06.2016. u 23:50 sati.