Piknuta na način da se mužjaci u Željogradu ipak jebu s nekim ženama iz Željograda potaknuta sam napisati novi tekst. Ali ne o jebenim na taj način nego jebenim u mozak. Pogađate, pisat ću o njihovim suprugama.
Počet ću s definicijom sretne žene. Sretna žena je, prema Vedrani Rudan, biće s ovih prostora koje svaku rečenicu počinje sa: moj muž....Ako je lajava pa kaže i koju više, ta redovno započinje sa: moja djeca....
A o toj djeci, naravno, najviše brine ona, budući da je muž neprekidno zauzet svojim hobijima i/ili igranjem igrica na kompu/mobitelu.
Ali vratimo se sretnoj ženi, utjelovljenju žrtve bračnog života. Kao što rekoh, ona vrijedno radi svoj posao, ponekad nalazeći i posao sa strane. Brine o kućnom budžetu, karticama i kreditima, jer njegovo visočanstvo, naravno, ne zna baratati novcem, ali svesrdno pomaže kada ga se troši. Pored svog posla, naravno, tu je i kuhanje, te pospremanje jer, iako možda i imaju novaca za kućnu pomoćnicu jednom tjedno, njoj je srce na mjestu jedino ako to obavi sama. Jer ona to najbolje zna. Kako treba.
Inače, u društvu, ona je glavna, ne izostavljajući niti jedan detalj provedenog vikenda u spremanju, igranju s djecom ili nametnutom roštilju (koji nije tražila, ali muževu društvu baš se pila piva uz krmiće, pa reko zašto ne). Ako kraj sebe ima još takvih, razgovor prerasta u natjecanje o tome koja se više naradila. Pune ponosa, bez imalo svijesti o tome kako taj rad zaista nitko ne cijeni. Raspon tema kreće im se od: moj muž, preko moja divna djeca, preko kuhanja, pospremanja i naravno - biljaka! O tome mogu satima!
Šta su kupile, posadile, s kojim uspjehom, zalijevale i gledale kako raste. I pored sve te brige o drugima (koji to ne znaju cijeniti),
brige o kućnim ljubimcima i neizostavnom cvijeću, one zaboravljaju da su negdje, putem, izgubile svoje ja. Pretvorile su se u zanovijetala, mučenice, biljoljupke.
Nakon godina takvog života u zoni sigurnosti, muž nalazi ljubavnicu. Neku koja ne zanovijeta, razvedena je, ili još gore, slobodna je cijelo vrijeme, i gle čuda: ona ima vlastito ja! Ona ima svoje hobije, drži do svoga tijela, ima prijatelje koji je vole i poštuju....
Ona ima sebe!
I to je ona žena s početka priče. Žena s margine društva, olajavana i ponižavana od sretnih žena, ona je ta koju mužić troši. To je žena s kojom željogradski muž čini preljub...I ne treba je osuđivati, nego joj reći hvala, jer, istini za volju, takva je spasila mnoge željogradske brakove.
Post je objavljen 18.06.2016. u 14:14 sati.