autorica :Mirjana Bačić
Želim poći zaroniti u dubine mutne vode
želim izroniti
iz jezera bistrog kao oko
znam
to ne može svatko
pođem
tražim
oduvijek je tako
ne znam puta
kompas nemam
koračam
susrećem tebe umorna
prašinom posuta radi grijeha života
bez milosti uranjaš u dubine zamućene vode
na pročišćenje…pomislim
izabrao si težak put
onda se sjetim sebe
i sama letim stazama neprohodnim
upamtim to lice
duboko je ostalo u meni
izmučeno, naborano
napaćeno životnim brazdama
pružim svoju ruku
naši se prsti dotaknu
pođemo dalje u daljine
samo jednom stazom svojom izabranom
umom određenom
obilježeno crvenom prašinom zemlje
okajali smo grijehe prošlosti
zajedno zaplovimo u novu stranicu vječnosti
neopterećeni ljudskom zlobom
nađemo mir svoje samoće
zagrljeni zemljinom prašinom posuti
neopterećeni zaspali smo u vječnosti