Oduvik san prezirala nogomet.Zapravo ne sami sport koliko popularizam oko istoga.Kad kažete da ste iz splita prvo šta vas pitaju jel navijate za hajduka?Kao podrazumjeva se to nekako i to pitanje je retoričko iako smo mi žense sklonije odlaženju i selidbi i udaji pa kao postoji mogučnost da ćeš se jednog dana udat i muž će ti navijat za dinamo pa ćeš morat i ti.
Sjećam se da san pogledala dvi utakmice u životu tamo negdje krajem 90-ih još je šuker igra u to vrime.Hrvatska - Nizozemska i još jedna ne sjećam se,al igrala se valjda dva tri dana prije ili poslije ove.
I sjećam se da san isto tako negdje na početku 21.st. rekla da navijan za hajduka i da ću uvik navijat za hajduka iako je "dinamo bolji" čisto iz inata sobi punoj purgera.
Da iz onog čistog dalmatinskog dišpeta,ničeg više.Jer zašt bi meni purger sugerira za koga da ja navijan.Valjda mi se u tom periodu uopce nije dalo objasnjavat zasto ne volin nogomet.
Je ja san izdajnica roda,naroda i poroda slazem se u potpunosti.
Uvik me zapravo smetala ta atmosfera koja se probudi,ta važnost koja se pridaje svemu tome.Bilo mi je neshvatljivo i dan danas mi je neshvatljivo kako je moguće da je pojedincima više stalo do te lopte na terenu nego do osobe koja stoji pokraj njega ili nje.Nisan shvaćala kako netko može izdvojit tolike silne novce za ulaznicu na tribine,a kući ne mora imat osnovne potrebe za svoju obitelj.
Danas 2016. pogotovo preziren taj sport i kompletan popularizam oko njega,jučer nisan iz principa stavila #Cro jer gadi mi se ta masovna histerija koja je preplavila internete.U vremenu kad nemamo državu i kad nemamo perspektivu i kad nemamo svjetlu budučnost i kad smo prepušteni sami sebi i nužno nam je preživljavati da bismo uopće živjeli.
Oprostite ne mogu se radovati zbog pogotka u mrežu,ne mogu tugovati zbog smrti Srninog oca,mogu se jedino diviti Čorluki koji je odigrao utakmicu s raspolovljenom glavom.Kad ti pogledaš tih 11 momaka koliko umiru i koliko se daju u sve to i onda dođe naših 28 budala i baci 8 baklji na teren,omete te junake,ostanemo izjednačeni s česima,a baš san se nekako radovala činjenici ako izgubimo od češke momci će bit malo odvažniji pa umisto da vataju čehinje ove godine možda i hrvaticama rospijama daju šanse.
I da sram me uopće biti dio nacije koja se ponaša tako prema vlastiom "ponosu" . Nadalje imam dojam da je nekakava medijska politička propaganda u điru pa se u zadnjih godinu dana prodaje taj neki spin mi hrvati,mi katolici,vi neprijatelji države,vi teroristi,itd.
Odgovarat ćete za svastike,odgovarat ćete za baklje,odgovarat ćete za šta sve ne,ne vračajte se.Još nisam vidila da je netko to rekao za Ivu Sanadera npr. Ili Tomicu Karamarka ili mog najdražeg nepismenog Zokija Milanovića.
Ne mi ćemo prognat 20-ak huligana kojima smo vjerojatno učinili uslugu jer 20-ak godina u francuskom zatvoru je valjda pičkin dim za dan na otvorenom pod hrvatskim nebom.
Kad nas kradu političari kad živimo ko prosjaci onda nan je to u redu,kad nas kradu suci,kad nas ubijaju po terenu,kad nas sabotiraju onda se bunimo.
Koji nan je to ćip u glavi pokvaren da nan je bitnija lopta na terenu nego vlastita egzistnecija.
Kako da to čovjek objasni,a da ne bude razočaran,da ga ne bude sram uopće se deklarirati kao pripadnik te mase.
Hrvati,hrvatice,pripadnici velikohrvatske ideologije,borci za ljudski život i ljudska prava,protivnici pobačaja i zagovornici ljudskih sloboda,lijevi,desni,drugi i drugačiji,isti,ovakvi,onakvi,vatreni navijači i izdajnici,lopovi i manipulatori.Zapravo žao mi je pomalo što naš premijer nije dobio šansu da se dokaže,mislim da bi čak i uspio.Šteta što je hdz opet uništio ovu državu,žao mi je šta MOST nije dobio priliku da do kraja sredi ono što je započeo.I iskreno se nadam,valjda opet onako naivno da će ovaj narod jednom postat razuman i da će valjda konačno na vlast doć netko principijalan i za sad ne potkupljiv.
Hrvati su narod s teškim poremečajem.Ne znam doktora koji bi tu dijagnozu postavio ili je znao lječiti.
Na kraju krajeva nitko ti ne može pomoć ako ti sam sebi ne pomogneš.
Post je objavljen 18.06.2016. u 07:31 sati.