Dan u četiri fotografije, bez utakmice.
Prva asocijacija nakon prekida utakmice mi je bila da će neki od vinovnika događaja završiti u pariškom zatvoru o kojem mi je pričao zanimljiv bivši bloger koji je za nick uzeo puni naziv svog bivšeg zatvora s jednom pravopisnom greškom. Ponovno me ponijelo razmišljanje mijenja li zbilja mjesto prisilnog boravka trajno pojedinca, kako je navodno u mom slučaju ili je samo izgovor za promjenu, uglavnom negativnu. Vojska je znatno blaže iskustvo i ja sam je npr. stvarno iskoristio kao elementarnu nepogodu, koja mi je uzela godinu i tri mjeseca života, beskoristan i skoro besmislen neželjeni period, koji međutim nije izazvao nikakvu traumu, samo pojačao već postojeći prezir prema organizaciji svih državnih institucija. Kod mog prijatelja je Merogis ipak doprinio nastanku nekih vrhunskih pjesama, što i našim huliganima želim, s tim da ih ne želim bezrezervno osuđivati i presuđivati tko je stvarni krivac, što do ovakvih stvari dolazi, s nužnom opaskom, nasilje se da znatno korisnije iskoristiti.