Čudo moje, nedostaješ mi u ovakvim i sličnim danima... Tvoj dah i duša mi nedostaju...Tvoj osmijeh dragi kojeg nosim uvijek u sebi. Nedostaje mi toplina tvoga tijela... ti koja gradiš sve moje snove... koja me činiš strastvenim... koja me činiš živim... Volim kad nas ljubav sjedini, kad priđeš mi blizu, bliže, najbliže... kad tijela nam se i duše dotiču. Tvoja tiha šaputanja što izranjaju iz tišine... nježni dodiri što ostaju na mojoj koži... meke usne što gutaju moje....
Pogledom tražim tvoje tople oči. Napisao sam ti već tisuće riječi, stotine rečenica tebi, o tebi, za tebe. Ono najvažnije, ono najljepše, ne mogu napisati, izreći i objasniti.... To možeš osjetiti samo u mom pogledu, dodiru i svakom otkucaju srca koje je tvoje. Ljubav to si ti... radost u cijelom mom biću svaki trenutak proveden s tobom... Znaš li, čudo moje, u ovakvim i sličnim danima kad dugo nisam osjetio toplinu tvoga tijela, moje misli odlutaju u one dane, dane našeg početka... Možda zbog onog nečeg što si dodirnula unutar mene... onog nečeg što si dodirnula riječima, nježnošču... onog nečeg što sam osjetio kad sam utonuo u tvoje naručje.
Ti kao da si od prvog trena znala da u meni čuči dijete... dijete željno neistraženog svijeta igre i ljubavi... iako djeca već odavno nismo... već odavno smo oboje odrasli... ti si mi poput neke djevojčice... poput one djevojčice za kojom svi dječaci iz kvarta lude...
Slobodu koju osjećamo zajedno... Kad me slušaš s pažnjom koju mi nitko nikada nije dao. Kad dijelim s tobom svoja pitanja i strahove, a ti me slušaš i razumiješ. Kad mi pročitaš misli... Spoznaja da si uvijek uz mene, da imam tvoju podršku i razumijevanje u svemu što radim...
Kad me maziš i smiješ se jer se previjam od užitka... Sposobnost da svojom prisutnošću uneseš sunce u najveći mrak... Kad mi šapućeš nježnosti dok me beskrajno strpljivo i polako uzimaš i držiš u naručju... kad se izvijam u ekstazi, a suze zahvalnice se razliju niz obraze...
Kad si beskrajno vjerujemo.. A u tvom naručju je tako lijepo... poput onog osjećaja kad se dijete odgurne od tla i u udobnoj ljuljački zanjiše. I kad netko u koga toliko vjeruješ, uhvati tu ljuljačku svojim snažnim rukama i odgurne te visoko... toliko visoko da osjetiš upravo onu ljepotu čarobnog svijeta igre... I kad u tim trenutcima dok dodirujem slobodu pokreta ne osjećam strah, jer znam da me čuvaju upravo tvoje nježne i sigurne ruke... Jer samo u tvojim rukama sam siguran... samo u tvom naručju sam potpun... volim te... nasmiješi se... grlim te... ruke su mi oko tvog vrata... podižem glavu, usne ti pružam... nježan dodir ako ne stigne danas... stići će sutra... ljubim te u mislima... ljubavi, ti si mir mojem srcu što za tebe kuca...
Volim te ! Uvijek sam i uvijek ću
Post je objavljen 12.07.2016. u 01:10 sati.