Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/orapronobis

Marketing

SV. ELIZABETA, Ugarska kraljica

U Mađarskoj se rodi Elizabeta
Tisuću dvjesto i sedmog ljeta
Roditelji njeni pobožnosti je učili
A u četvrtoj već za grofa zaručili.

Po kneževskim dvorima tako bi prije
Pa to ništa neobično bilo nije
Još kao malena rado se moli
A i siromahe neobično puno voli.

Da stidljivo živi to joj se svidjelo
te da ponizno nosi grofovsko odjelo.
Raskoš i udobnost nisu njene želje
U čistoći srca njeno je veselje.

Čiste duše i tijela i grof Ljudevit je bio
onog dana kad je Elizabetu oženio.
Sretno su njih dvoje živjeli još dugo
u ljubavi pretječuć jedno drugo.

U braku nisu znali što je to svađa
želeć dušu koja Bogu svom ugađa.
Ljudevit ženi daje slobodu u svemu,
o njenoj dobroti nije imao dilemu.

I po noći se ona na molitvu diže
u staleškim dužnostima na sve stiže.
Kostrijet nosi pod grofosvskim odjelom
i Bogu ugađa mnogim dobrim djelom.

Hranit gladne to posebno želi
pa sve zalihe svoje brzo razdijeli.
Naredi da se skupa roba proda
pa da se siromahu kruha poda.

Obilazi bolesnike, za njih se brine
osobito one što najjadniji se čine.
Hrani ih i prostire, služenje joj godi,
makar ono nikad nije bilo u modi.

Troje djece sa mužem odgaja,
i živjeli su ko u predvorju raja.
A kad sedam godina ljubavi mine
Ljudevit u križarskoj vojni pogine.

Nastupiše za Elizabetu teški dani
jer zavist i pohlepa bližnjih je rani.
Savjetnici neki nagovoriše djevera
da Elizabetu sa dvora potjera.

I ne samo da su je se riješit htjeli,
nego su joj i djecu njenu oduzeli.
Usred ciče zime sklonište joj štala
a u nevolji svojoj Bogu se predala.

U bijedi živi, kći s kraljevskog dvora
pa i kasnije kad to više ne mora.
Htjeli su je odvest u dvor oca njena
al Božja kćer je sada ova hrabra žena.

Siromašna života, ništa se ne jada,
preživljava od svog ručnog rada.
Kad joj muževi vojnici vraćaju vlast
ona ne htjede opet primiti tu čast.

Sve što joj je pripalo djeci je dala
a njen dom je postala jedna kuća mala.
To bi blizu franjevačkog samostana
gdje je ostala ostatak svojih dana.

Bogu želi ugoditi u svakom pogledu
pa mu se posvećuje, u franjevačkom redu.
Rado zavjet siromaštva Isusu daje
i do zadnjeg daha primjer nam ostaje.

U dvadeset i četvrtoj završi dob njena
A brzo nakon smrti svetom je proglašena,
Crkva je tim svetim naslovom zaodjene
samo četiri godine nakon smrti njene.


SVE JE VIŠE DANAS SIROMAŠNOG SVIJETA,
DA IM POMOĆ NE BI MOGLA NI KRALJICA ELIZABETA.
TEK MOLITVA NJENA BOGU ZA NJIH MOŽE
UČINITI NEŠTO DA SE DOBRA DJELA MNOŽE.

MOLI ZA VLADARE SVIJETA U OVE DANE SIVE
ZA SVE ONE ŠTO BEZBRIŽNO, U OBILJU ŽIVE.
NEKA ZNAJU KAKO KRUH SVOJ PODIJELITI
KAKO SE I U SKROMNOSTI S BOGOM VESELITI.

MOLI ZA SVE NAS, U SVAKOM KUTKU SVIJETA
DA BUDEMO SRCA TVOG, SVETA ELIZABETA.
MOLI ZA SVE NAS, DA ISUSA PREPOZNAMO
KAD BILO KOMU I NAJMANJU UTJEHU DAMO.




Post je objavljen 17.06.2016. u 13:11 sati.