Moj je život postao dosadan otkako nema frajera u njemu, vječitog tipkanja i nalaženja i kavica.
U drugu ruku, osjećam neku sreću. Ponosna sam. Posvetila sam svoje vrijeme prijateljicama i uživam u druženjima kao nikada prije.
Zbilja uživam u svome slobodnom vremenu, kao da sam otkrila neki novi život, neki novi način. Volim, voljena sam, ispunjena sam.
Šef mi svaki dan skuha kavu i moram priznati da sam jučer primijetila kada smo se susreli na vratima kuhinje nakon radnog vremena da su mu oči pobjegle prema mom dekolteu. Nosila sam haljinicu jučer, i svi su me gledali. Jedan mi je dečko čak i prišao rekavši mi kako lijepo izgledam. Zahvalila sam se, slagala da sam zauzeta i produžila svojim putem. No vratimo se na šefa; muško je i naravno da će pogledati kada smo se skoro sudarili na vratima i bile su mu zabijene u lice, nije baš mogao pogledati u pod. Ta svi smo mi samo ljudi. Osjetila sam blagu nelagodu i šmugnula van. Prodala sam mobitel jučer, s7 edge, koji sam platila 6100kn za samo 4400. Duša me boli jer sam u gubitku ali sam malo u krizi s lovom ovaj mjesec. Nije mi jasno samo, nabila sam Amex-a 5500kn, plaća mi je sjela okvirno isto toliko i bonus isto toliko. Dakle u mj dana sam spizdila 15.000,00kn. Kada bih vam barem znala reći na što.
Uglavnom, otišla sam se naći s Lucijom na kavi kada je došao čovjek po mobitel. Sjeo je s nama ne pitavši smije li, naručio sok i ušao s nama u razgovor. Najprije sam osjetila blagu nelagodu dok je naručivao mislivši daj uzmi taj mobitel i bježi odavdje , no taj mi je čovjek nekako sjeo. Doslovno. Vrlo brzo je počeo pričati o propaloj vezi od 6 godina, kako se oženio i ima dijete 4mj staro, i bilo nam je jako ugodno u njegovom društvu. Sasvim random tip sa svojim životni iskustvom koje nas je mnogočemu naučio. Cura ga je ostavila jer se zasitila, a on je vrlo brzo završio u vezi pa i u braku s curom koju je poznavao 6 godina i s kojom je oduvijek bio na pas mater. Ona je pjevala i bila neka diva, a on zajebant koji ju je zafrkavao kako ne zna pjevati. On ju je guštao ponižavati jer se držala visoko, ona je mrzila tog krelca koji ju spušta. Zvoni mu telefon a on se javlja: "Hej, ljube..." Ludo se vole i nije niti jednom zažalio. Sve se, kaže, događa s razlogom.
Nekako u zadnje vrijeme kada pitam ljude u braku kako su upoznali svoje sadašnje dečke/supružnike/cure, uvijek dobivam isti odgovor. Možda je slučajnost, a možda je zbilja tako.
Uvijek, ali uvijek u tim slučajevima cure koje sam pitala (većinom cure), su rekle kako ni u snu ne bi pomislile da će završiti s njim.
Ili su bili prijatelji, ili se nisu podnosili, ili je nakon dugogodišnje veze prepune svega samo došao - iz vedra neba.
Volim takve priče jer mi ulijevaju nadu da će se meni dogoditi isto, na neki način.
Uglavnom, taj dečko, Goran, sjedio je s nama na kavi nekih 2 sata, i nas dvje nismo htjele da ode!
Govorio nam je s muške perspektive kako muža nećemo pronaći u klubu, jer on kada gleda te cure vani pomisli, pa kako da ja nju vodim kući i upoznam sa svojima, kad eto je na stolu, provocira i nudi se svima?
To mišljenje nije samo Goranovo, njega sam čula puno puta.
Također, ono što kažu ljudi u vezama kada ih pitam KAKO su upoznali svoje supružnike, nitko mi nije rekao u klubu. Uvijek je to neki zajednički prijatelj, kolega s posla i sl.
Ali to je moj kraj dana. Vratimo se na početak. Ne, vratimo se na dva dana prije toga.
Radila sam popodne i otišla kolegici, nas par se skupilo i jedemo, pijemo, uživamo. Javlja se Filip i dogovaramo piće. Nas dvoje se natežemo već godinu dana i nikada me nije ni pipnuo. Pričala sam o njemu par puta, od njega rentam aute i zatitram svaki puta kada ga vidim. On je poseban, ali prazan. Vaga po horoskopu. Kažem kako možemo na piće ali ispod zgrade jer obećala sam voziti kolegicu kući, na što on predlaže da se vidimo sutra. Pristajem. Sutradan, odnosno prekjučer, nije se javio cijeli dan. Ali, nisam ni ja. LEgla sam spavati, mislivši si ko te jebe, ionako to uvijek napravi. Budim se uz poruku poslanu u 1:50h u noći: Laku noć, zlo malo... On je valjda čekao da se ja javim - jer to bi ja napravila. Prije. Sada ne. Pročitam poruku i ne odgovorim ništa. Utegnem se u onu haljinicu koja se sviđa šefu i odem na posao.
U garaži izlazim iz auta, i hodam prema vratima, kad s druge strane garaže hoda on prema meni. OSmijesi su nam od uha do uha, i hodamo jedan prema drugome. Pozdravljamo se i odlazimo skupa na moje radno mjesto.
- To si ti došao mene vidjeti, jelda?
- Tako je očito, ha?
- Je, znam da ne dolaziš tu. - Kažem, a on se nevino nasmije. Glumac. Ulazimo skupa na moje radno mjesto i ostavljam ga u predvorju, ulazeći u kuhinju. Odjednom moj cool stav popušta i ruke mi se tresu.
- Što ti je? - Pitaju me kolegica i voditeljica
- Simpatija mi je tu!! - Kažem uzbuđeno
- Aaa, odite na kavu! - Kaže voditeljica
- Sada?
- Da!
- A što da mu kažem? Ok, ok, idem. - -kažem, otvaram vrata, izađem i vratim se brzo unutra.
- Samo da provjerim šminku i frizuru
- Idi višeee! - Kažu, i odem. Stanem pred njega, i pozovem ga na piće. Otišli smo na cugu (napokon) i lijepo razgovarali. Bio je nervozan. Ja isto. U jednom trenu mi je rekao da mirišem na kokos i ljeto, što mi je bilo lijepo čuti. Rekla sam mu da mi je vruće (preznojila sam se od nervoze) a on kaže da je možda haljina takvog materijala, i diskretno mi popipa rub haljine, dotakavši mi nogu. Odmah me oblio još jedan val znoja i morala sam svjesno kontrolirati disanje. Sredio se, malo gela, fino se obukao, naočale. Lijepo. Popili smo kavu i otišla sam raditi.
Vratio se nakon sat vremena. Došao je kod mene nešto obaviti i malo me zezao. Više se nije javio. I znam da opet hoće, za možda dan ili tjedan ili mjesec, jer tako je već godinu dana, ali čemu ovo koketiranje koje ne vodi ničemu? Svjestan je da mi se sviđa, kao i ja da mu se sviđam. Pa gdje je problem, i zašto svaki puta kažem da se više neću naći s njim, a čim se javi vraćam se na staro? Zašto mu uvijek rado dajem priliku koju nije zaslužio? Utječe li on tako na mene, da me koči da krenem dalje, ili možda i meni odgovara ovo bezazleno koketiranje? Iskreno, da se spetljamo, nisam sigurna koliko bi funkcionirali obzirom na njegov opseg posla i moju zahtjevnost. Možda je ovo dobro, tu i tamo neka porukica i kavica, sve platonski i čisto, dok ne naiđe netko tko će razbiti naš platonski mjehurić?
P.S. po povratku kući sinoć, Lucija i ja smo svratile do Roberta koji sprema jedan veliki projekt. Malo smo popričali i otišle smo kući. Taj čovjek mi ulijeva povjerenje i volim biti u njegovoj blizini.
Dean se više nije (hvala Bogu) javio, Hrvoje niti Ivan isto. Sve je s razlogom! :)
Idem sada na posao, danas nam dolaze direktori!
Post je objavljen 17.06.2016. u 10:37 sati.