autorica :Mirjana Bačić
Gestom…kroz pogled
zračenjem
izlaskom zraka
prolaska kroz nas
približiti se drugima
snagom volje ponosa
potražiti sva zaspala srca
prevladati u snu nevjere straha
probuditi osjećaj dobrote u njima
doživjeti i biti manji od najmanjeg
isprositi milost i snagu od neba
odbaciti
napustiti slavu života
služiti malenima kao maleni
možda si u očima običnog svijeta lud
zaboravljaju da si ozgor dobio poziv
da posramiš mudrace u prazno
egoistično prijezira vrijedno
ni mrvice plemenito življenje
ponosna sam svjedočiti
glasom, gestom življenje
nasušno potrebno čovjeku današnjice
da bi to doživjela
pošla sam od kuće
sve ostavila
odmakla se od svakidašnjice
duša mi je predahnula
misli stišala
to je za mene priprema
otvaranja vrata
za nova doživljenja
u određenoj radnji života što mi je ostala
veselim se izlasku sunčevih zraka
svakog ponovljenog dana biti sa vama
pogledam tad to moje nemoćno biće
godine su se izbrojile, sama ne može
otvaram ormare, gledam svu ljepotu
šarenog rublja koji ne služe svrsi
nemoćna
ovisna o mojim rukama
ojača me
granica života je zraka prelaska krhka
ne shvaćamo
niti marimo,
a ono sutra…tras
ostaneš u kolicima sam
tuđih ruku potreban
nađeš u njima zraku pozitivnu
da dostojno ih guraš
ili možda sa trakom energije pružene
gurate zajedno kolo života koji se okreće
volim to moje nemoćno, ovisno, staro iznemoglo lice
daje mi snage
ja uzvraćam još više
zrakama pozitivne energije…hrane životne
radosnom suzom natopljene
novom danu života poklonjenom zahvale
prstom sudbine spojene sja k'o sunce puno tople zrake
energije pozitivne