Poslušnost mi se kao ne sviđa,
moja duša često uviđa,
dok god slušam bez ikakvog pogovora
tu nema iskrenog dogovora.
Poslušnost mi je nametnuta u obitelji,
odgovornost ocu i materi
u ideji da su uvijek u pravu,
iako često nisu imali logiku zdravu.
Poslušnost učitelju, društvu i popu
skoro uvijek vodi u „tropu“,
a opet, hajde ih ne slušaj,
kad ti jalovo prođe svaki pokušaj.
Utjeran strah od vlasti u kosti
malo kad vodi do “oprosti”,
a moja duša samo mašta
da učitelj, pop i društvo oprašta.
Kad neće Muhamed brdu
(ima logiku tvrdu)
hoće brdo Muhamedu,
a po tom slijedu
ja ću njima oprostiti,
dosta mi je više milost prositi.
Opraštam im strah u kostima
neka im moj oprost uštima
jalovost u ponašanju
sklona sam obnašanju
milosrđa prema svakom
pa sa ovom stavkom
poslušnost u ravnotežu dovodim
samo želju svoje duše u iskustvo provodim.
Poslušnost svojoj duši
sve tuđe stege ruši,
hrabrost pokaže lice,
a čovjek poput ptice
dobije krila poleta,
da upozna konture cijelog svijeta,
sva moguća znanja
i sva svoja poslanja.
Kad se izađe iz školskih klupa,
iz mnogih naučenih kalupa
crpi se znanje
i duhovno spoznanje,
a čovjek ne mora da trpi
ničije stege
niti nositi utege,
koji ga na dno vuku
u kojima vuče naučenu muku.
Svatko može svoj put naći
samo treba u bespuće neznanja zaći
i pogledati smjelo u svoje lice,
vinuti se poput ptice
u oblake svih smjerova
iz kojih teče ponovna obnova.
U njima je zapisano znanje,
koje duša slijedi kao poslanje,
lako je tada poslušan biti
kad počneš svoju dušu slijediti.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-8100-20-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.