Marketing
Pisati
Teško je pisati teško je pisati naporno je ne samo za oči nego i za prste a nešto me i u prsima koči, nije mi baš nešto ni u leđima a nije mi ni pretjerano udobno stražnjici.
Treba samo pisati pisati pisati jer ako pišem možda prvo očistim možda prvo istisnem van ovaj gnojni čep otrcanosti banalanosti, ove nedorasle misli koje se još nisu dovoljno naigrale koje još nisu dobile svoje pa me gnjave i ne daju onima većima da se uopće razviju ne daju im da rastu, guše ih u korijenima mliječni zubi koji ne žele da ispadnu.
Moram pisati jer ću se tako očistiti a moram se više od svega na svijetu očistiti.
Očistiti se od banalnosti očistiti se od prosječnih dosadnih i toliko puta nepotrebno ispisanih sentimentalnih gluposti toliko nepotrebnih i bezvrjednih vapaja zbog vlastite nemoći zbog vlastite izgubljenosti straha očaja nesnažaljivosti nespretnosti nesposobnosti nezgrapnosti nedostatka kreativnosti.
Moram se očistiti da ne gnjavim ljude oko sebe da ih ne silim na pažnju da mi daju na vrijednosti koju ja sama sebi ne mogu dati u koju ne vjerujem ako ne dolazi izvana.
Moram se očistiti moram pisati pisati da se prsti zagriju da se nauče da rastope da ispljunu van svo nakupljeno smeće da izbace otrove i postanu vješti počnu izvoditi spretne piruete.
Pisati pisati da se prsti nikad više ne ulijene moraju tipkati a ne samo skrolati i to kako tipkati, tipkanje mora biti kao sviranje najljepšeg instrumenta automatizirano ali i savršeno iskontrolirano savršeno skladno i glatko ali i ružno kad treba, ali samo kad treba, efektno i dojmljivo, istinito.
Prsti moji istipkat ću vas dok se potpuno ne iscrpite dok ne iscijedite iz mene sve klišeje dok vam se ne zgade.
Tipkat ćete toliko da više ništa drugo nećete moći raditi i kad ne budete tipkali svrbit ćete me i drhtat ćete u krizi zbog ovisnosti o tipkanju, vašoj strasti i vašoj najvećoj svrsi, tipkat ćete i umjesto mene i ja možda tu više uopće neću trebati biti prisutna i odmorit ću oči i odmorit ću mozak i srce i samo ću uživati u zvuku savršene glazbe tipkanja.
I neću se više nikad gnjaviti formom i neću više nikad zastajati i podizati glavu ne znam točno ni zašto prema prozoru ili zidu i okretati očima u automatskoj gesti razmišljanja u nastojanju da nešto oblikujem izbrusim, sve to vi ćete raditi umjesto mene. Neće biti općih mjesta jer to ionako ne postoji odnosno sve su danas već opća mjesta pa se taj pojam i poništava pa se nećemo više njime puno opterećivati i nećemo ga se bojati.
Prsti moji surađujte sa mnom i obećajem, volit ću vas najviše na svijetu vi ćete biti moj spas.
Zajedno izgradit ćemo tako lijepe strukture i naći ćemo svoje oblike i svoje boje i svoje materijale i teksture najprirodnije moguće i kada dođemo do njih samo ćemo ih izvući vani na svijetlo i zrak i vodu i dati im prostora da rastu da se izlijevaju na najljepši mogući način i samo onako kako je njima prirodno i ući će u svijet i dotaknut će ga. I uplest će se u njega i svijet će tako lijepo zadrhtati.
#lauramakabresku
Post je objavljen 16.06.2016. u 11:35 sati.