Kao čvorom
MORE NA DLANU
svezan stihom...
divan osjećaj lahoraste miline se širi tijelom... divno je pjesmom biti vezan u poetsko klupko... bez oštice mača smo ga rasplitali u nit kojom smo se sidrili u zatonu poetskog oceana... utapljali u dubinama praiskonske ljepote...
Na obrubu večeri, kraj zidina prastare arene, je grmio glas Zdenka Jelčića... osjetili smo stih umrlog poete... pjesnici su čuđenje u svijetu... i misao Nikice Petrača...
časna riječ koju ste jednom dali poeziji ostaje časna riječ...
Održimo je!.