Marketing
NIKOLA KUZANSKI ILI O BESKONAČNOSTI SVIJETA
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
ISBN 978-953-8100-54-3
Tekst je iz zajedničke zbirke
"POEZIJA SVEMIRA"
Željka Košarić-Safiris
Jadranka Varga
dr. Zlatan Gavrilović Kovač
Kod Nikole Kuzanskoga Božja beskonačnost mogla se izraziti matematičkom simbolikom. Ta ideja koja se specifično oblikovala kod Keplera bila bi neprimjećena, da nije riječ o začecima posve nove ideje o beskonačnom svebitku povezanom sa jednom racionalnom znanošću koja ga sistematski osvaja. Od tada je cjelokupni naš svijet jedan univerzalni oblik svijeta kome odgovara geometrija. Kao univerzalna konfiguracija svih tijela on ima totalnu formu koja obuhvaća sve forme, a ona se može idealizirati i savladati konstrukcijom.
Biti će, dakle, potrebito ukazati na neke značajke ove filozofije bez da ulazimo u detaljna obrazlaganja kako bismo zadovoljili početnim intencijama, da dadnemo jednu sliku razvoja ideje znanosti u renesansi do modernih solucija
Nikola Kuzanski koji je živio u ranom 15. stoljeću od 1401. do 1464. studirao je na Sveučilištima u Heidelbergu, Padovi i Cologneu. U Padovi na primjer on je studirao matematiku i prirodnu filozofiju gdje je bio svjedokom stvaranja nove hipoteze o karakteru našega Kozmosa i kretanja nebeske sfere, ali je bio pod uticajima Echarta i njegova spekulativnoga misticizma, tradicije Pseuso Dionizija i Boethiusove matematike zajedno sa novom kozmološkom idejom koja je ujedinjavala filozofiju sa teologijom iskupljenja.
Međutim, ovo jedinstvo nalazimo kod Kuzanskoga u čitavom njegovom opsežnom djelu koje ima u vidu maximum absolutum ili Boga, maximum contractum ili kozmos i maximum simul constractum et absolutum ili Isusa Krista.
Bog je jedinstvo ovoga trojstva kao što je kozmos trojstvo vjerojatnosti, aktualnosti i jedinstvo samo po sebi što je kretanje. Iako je istina, da je beskonačno kao beskonačno nama nepoznato, mi ipak govorimo o Bogu kao jedinstvu i trojstvu, da je Bog bitak i da je svijet Boga Riječ duše, da je Bog centar i opseg cjelokupnog kozmosa, da je on prezentan u svakoj stvari, da je svaka stvar prezentna u drugim stvarima, ali da je u fundamentu ljudska spoznaja limitirana i da mi, zapravo, govorimo o onome što ne poznajemo dovoljno dobro.
Kuzanski govori o Bogu kao o Apsolutnom Maximumu. Maximum je ovdje mišljeno kao “ono što od njega ne može biti ništa veće”, ali maximum je također i ono što je “sve što može biti”. Budući je maximum apsolutum aktualno sve ono što može biti, ono je s one strane svih atributa i diferenciranih karakteristika. U tom smilsu ovaj Maximum ne može za nas biti razumljiv, nego u sebi ovaj predmet nalazi mnoštvo kontradiktornih predikata, ali je istina kako je Apsolutni Maximum beskonačan.
Maximum ne može “pasti” u egzistenciju i nema ništa što treba egzistirati, ako ovaj Maximum ne egzistira. Odatle je ovaj maximum Apsolutna Nužnost. Maximum, na primjer, ne može biti broj niti može biti izražen brojevnim odnosima zato što brojevi koji podrazumijevaju odnose veličina ne mogu biti niti maximalni niti minimalni što je s one strane sve kompartaivne relacije.
Zato Kuzanski poseže za konačnim i beskonačnim figurama matematike odnosno geometrije koje sve izražavaju na jedan simbolični način, maximum svih stvari, maximum crte svih crta ili maximum pravca svih pravaca koji nije ništa drugo, nego beskonačni pravac, a beskonačni pravac je ravna crta, maximalni trokut, maximalni krug i maximalna sfera, sve su to u osnovi sa svim karakteristikama, zapravo, ravne crte ili ravni pravci.
Dakle, ako uopće postoji ravni pravac, beskonačni pravac, on bi aktualno bio konačan. Jedan beskonačni pravac ne može biti duži ili kraći od drugog, nego mogu biti samo isti beskonačni pravci. Odatle proizilazi, da ne može biti više od jednog beskonačnog pravca. U beskonačnom pravcu svaki dio je cjelina i također je beskonačan. Odatle Kuzanski razmišlja, da je beskonačni pravac nedjeljiv, a odatle proizilazi kako je beskonačni pravac esencija konačnog pravca s obzirom na mogućnost beskonačne njegove djeljivosti. Odatle se i Bogu može govoriti kao o beskonačnom pravcu. Kao što je maximalni pravac esencija svih pravaca, tako je i Apsolutni Maximum esencija svih esencija.
Kao što je maximalna linija svake linije maximalna linija, tako je i Apsolutni Maximum svega također Apsolutni Maximum i kao što je maximalni pravac mjera svih pravaca, tako je i Apsolutni Maximum mjera svih stvari.
Kuzanski zove Bogom esenciju svih esencija, formu svih formi, formu bića, bitak bića ali i esenciju svih stvari i bitak stvari pa onda proizilazi, da Kuzinski kao i Echart u svojoj metafizici odbacuje mogućnost individualne egzistencije stvari bez njihova vlastitog genusa. Dakle, ono što Kuzanski naučava je doktrina, da konačne stvari imaju apsolutno nezavisan bitak, dakle, nešto što bi bilo rezervirano samo za Boga, ali stvari trebaju biti derivirane na način, da ne trebaju biti stvari Bitka, kao što Bog koji je uzrok svih stvari ne odbacuje egzistenciju drugog uzroka, tako za njega, da bi bio esencija svih stvari, ne treba odbaciti egzistenciju druge esencije.
Tako je stvaranje Božjih bića što je vječnost također subjekt vremena što nije poteklo od Boga koji je vječan. Odatle svjetska stvorenja jesu oboje i vječno i temporalno. Stvaranje je Božji Bitak i kao takvo je vječno jedino ukoliko egzistira u Bogu, ali ako ono egzistira u Bogu, ono je sam Bog i nije nešto konačno i diferencirano.
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
ISBN 978-953-8100-54-3
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Post je objavljen 14.06.2016. u 19:03 sati.