Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/igrevicevi

Marketing

Policajci

U pustinji
Dva policajca su se izgubila u pustinji. Već danima iscrpljeni hodaju pod užarenim suncem. Nakon kratke pauze, jedan od njih kaže:
- Žedan sam.
- I ja – odgovori drugi. - Sjećam se odličnog načina za borbu protiv osjećaja žeđi: treba cucati šljunak.
- Može biti da je tvoj metod dobar, samo je problem što ovdje nema šljunka, samo pjesak na sve strane.
- Na žalost imaš pravo.
Duga šutnja i zatim nastavljaju s hodom prema nepoznatom. Na vrhu jedne dune, jednom od njih sine ideja:
- Spašeni smo ako uspijemo pronaći neki potok ili rijeku.
- Imaš pravo; na dnu rijeke se uvijek nalazi šljunak.

Krokodilske cipele
Dva murjaka su čula da se prodajom cipela od krokodila može zaraditi puno novaca. Odluče da daju otkaz, skupe svu ušteđevinu koju su imali i krenu za Afriku. Kupe jedan čamac i krenu uzvodno jednom rijekom za koju su čuli da je puna krokodila. Nakon dva dana veslanja primjete prvog krokodila. Jedan od njih se baci u vodi i započne mučnu borbu protiv životinje. Nakon pola sata žestokih udaraca i ugriza konačno uspije savladati krokodila i uz pomoć kolega iznijeti ga na čamac. Obojica gledaju krokodila i klimaju glavom.
- Pa ovaj nema cipela.
Nastave s veslanjem i nakon malo vremena ugledaju jednog drugog. Onaj koji je prvi puta ostao u čamcu se baci u vodu i nakon krvave bitke uspije savladati zvijer. Opet ga izvuku na čamac i s nevjericom gledaju.
- Ma koji smo mi baksuzi. I ovaj je bosonog.
Nakon tjedan dana i jedno tridesetak ulovljenih krokodila, uvijek bez cipela, odluče da odustanu i da se vrate kući. Dan nakon povratka dođu u policijsku stanicu i traže da ih primi kapetan. Zamole ga da ih primi na njihova stara radna mjesta. Znatiželjni kapetan prvo pita da mu ispričaju što se dogodilo. Nakon što je čuo detaljni opis njihove avanture, kapetan prasne u smjeh:
- Pa baš ste glupi. Oprostite, ako su bili u rijeci da se okupaju, znači da su ostavili cipele na obali rijeke.

Podmornica
Tri ronioca rone na smjenu u jednom jezeru. Jezero je močvarno a voda blatljava i vidljivost je jako loša. Nakon što je prvi izronio obrati se drugoj dvojci:
- Nećete mi vjerovati, ali sam vidio jednu nevjerovatnu stvar: podmornicu. Ne vidi se najbolje, ali bih rekao da je ruska: čini mi se da sam vidio oznaku sa srpom i čekićem.
- Ma daj, nije moguće. Podmornica u jezeru!? Tko zna što si ti vidio pa ti se učinilo da je podmornica.
I tako zaroni drugi da bi kontrolirao o čemu se radi. Izroni nakon desetak minuta i s nevjericom kaže:
- Doista se radi o podmornici, ali oznake nisu ruske, rakao bih prije da je američka.
Na kraju i treći ronioc odluči da provjeri o čemu se radi. Zadrži se pod vodom puno duže nego prva dvojica i kada konačno ispliva na površinu druga dvojca ga nestrpljivo pitaju:
- Što si ti vidio?
- Da, u pitanju je podmornica, ali nije ni ruska niti američka, nego od policije.
- Kako znaš da je njihova? Da li si našao neki natpis?
- Ne, ali kada sam pokucao na vrata, oni su mi otvorili.

Autobus
Cijela policijaska stanica odluči da uzme jedan slobodan dan i ode na izlet na obližnje jezero udaljeno dva sata vožnje. Iznajme autobus na kat i krenu rano ujutro prema svom cilju. U donjem dijelu autobusa svi policajci pjevaju, šale se, pričaju viceve. Raspoloženje je na visokom nivou. Na katu se ne čuje ni glasa. Svi policajci se čvrsto drže za naslone sjedišta i panično gledaju prema naprijed. Jedan policajac s donjeg dijela se popne gore i kada vidi svoje kolege koji šute, kaže im:
- Pa što je ovo, mrtvačnica? Mi se dole bogovski zabavljamo, prepričavamo anegdote, pjevamo, šalimo se a vi ovdje u mukloj tišini...
- Lako se je vama šaliti kada vi imate vozača.


Post je objavljen 14.06.2016. u 16:31 sati.