a onda lipanj
koji mi uvijek slaže da je vanjski svijet jače obojen
životom od mog unutarnjeg
koji me uvjeri da ničemu još nije kraj
da ništa još nije gotovo
da je nešto unutra još živo
i jednako "zeleno"
i da presađeno u veću posudu i dalje radi svoj vitalni posao
a ja ga onda stavim na prozorsku dasku
ali već u sljedećem trenu
tik–tak tik–tak
poželim da ga sutra ujutro zaboravim zaliti