Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/etnografija

Marketing

Robinja

Sobom se širio misis ružinog ulja da se ne bi osjećalo sagorijevanje fenjera. Jedan mali prozor je bio otvoren i svješ zrak je osvježavao prostor.

- I, Muktare, kakav `aber mi donosiš? Šta se to opet zakuhava?
- Svijetli pašo, age i begovi su ponovo nezadovoljni brojnim sultanovim zabranama o uzdržavanju od pića i odlaska u kafane ... priča se da ponovo spremaju pobunu, hoće da odvoje bosanski pašaluk ... priča se da ih zapad u tome pomaže ...
- Jah, vala, svašta se priča – reče paša i zagleda se u robinjicu koja mu je na srebrnom poslužavniku nosila kišta i kadaif.

Paša odloži čibuk na starinski sto zastrt čohom i dade joj rukom znak da priđe.
Ona priđe nečujno, laganim korakom, otkrivena lica, i odnekud izvadi ponjavu da na nju sjedne ... Paša podiže ruku, te sluga donese fino štavljenu kožu iz Stambola i dade joj znak da sjede pored njega ...
Robinja zanese kukovima i načini pokret kao da se gnijezdi te joj bujne grudi zaigraše.... Bila je sitna i jedra, uska u kukovima, pa su joj grudi izgledale još veće pritisnute zlatno vezenim jelekom na crvenoj čohi.
Pogled mu skliznu sa lica na grudi, oči zaiskriše. Robinja je držala oborenu glavu, a pogledi im se ispod oka ukrstiše. Oči su mu sijevale dok su se usne razvlačile u široki osmjeh.
Ležao je zavaljen među svilenim jastucima, skupljajući i šireći noge dok se zadovoljno smijuljio a veliki stomak se širio pri svakom udisaju, velik ko’ Trebević iznad Sarajeva ....

- Idi sad, idi Mukraru, idi u čaršiju i slušaj šta pričaju, pa sutra dođi da me izvijestiš ...

Sjedila je pored čibuka ne dišući. Uzimala je komad usaftljenog kadaifa sa porculanskog tanjirića i na njega stavila kašičicu kište, umočila u zdjelu sa sirupom i hranila pašu kao da hrani dijete. Niz bradu mu je curio sirup. Kad je pošla ga ga obriše uhvatio ju je za ruku i privukao sebi, te ona poče lizati onaj sirup, a on je primi za bedra i smjesti u krilo. Klatila se preko njegovog velikog stomaka taman ko da se penje na onaj Trebević.
Fenjeri su jenjavali pa se ono oružje, jatagani i jedan vezen silah, što su visili na zidu više nisu vidjeli.
Čulo se samo pašino ječanje. Tek kada je ruku spustio na jastuke, robinja ustade, pokupi posude i nečujno napusti sobu.
Isprati je pašino snažno hrkanje ...



Post je objavljen 13.06.2016. u 22:53 sati.