Marketing
no lego
jako zanimljivo mi je to - imati ljude koji nisu potrebni.
mogao bih reći kao obično, da ću promisliti, ali onda se to ne dogodi i...
čitam knjigu u kojoj autor govori kako su on i žena počeli štedjeti za neke stvari i kada bi uštedjeli dovoljno, shvatili su da im to za što su štedjeli više ne treba - i tako se to ponavljalo puno puta i na kraju su završili s ušteđevinom. nije rekao da im ni ušteđevina kao takva nije trebala, ali kao da se to podrazumijeva.
a meni ne trebaju lego kocke. ali stvarno mi ne trebaju. međutim, naišao sam na bajkovito sniženje na lego kocke u superkonzumu, a znao sam da je bajkovito jer sam ne tako davno kupovao dar u lego dućanu u areni i znam kakve su cijene. uglavnom, sniženje u superkonzumu od 30 do 40 % - ajme! došao sam u napast da kupim jednu osrednju kutiju taman toliko da se prisjetim kako je to bilo nekad kada sam bio dijete i kad je i najmanja kutija lego kocaka bila pravo blago. a danas? za 300-400 kuna dobio bih više kocaka nego što sam ih imao kao dijete. samo što mi ne trebaju. pa ih nisam kupio. ni radi osjećaja ni radi sjećanja.
nego, sa svime time je sasvim lako. je li netko/nešto potrebno vidiš kad to imaš pa nemaš. problem je u tome što kad imaš, moraš se svjesno odreći da nemaš. a tko bi se odrekao 95% života poradi testa. k tome moglo bi se dogoditi da ispadne kako je život jedno veliko prazno (prazno kao imenica). da se poslužim stihom iz jedne svoje pjesme - tetrapak iz koje istječe sama nula.
Post je objavljen 13.06.2016. u 22:04 sati.