Ne znam uopce zasto sam stigla.Samo sam dosla.Moram reci proslo je mnogo vremena otkad sam prestala biti u doticaju sa samom sobom.
Trenuci kada krenes razmisljati o sebi,kada se budis i postajes svjestan da si grijesio,da su te one neke duboko ukorujenjene stvari promijenile i izgubio si samog sebe u trazenju.Cesta analiza,brdo postavljenih pitanja,boli,unutarnjeg nemira,snovi koji te bude,rijeci koje su te ranile,djela koja nisu ucinjena,teret lomljenja i nepustanja besmislenih nadanja,zivot koji me je natjerao da prestanem vjerovati u ono najbolje sto imam,a imam u sebi.
Drzim je cvrsto, tu staru, nepokolebljivu sebe.
Dogodilo se neki dan.Rasprsilo se u meni.Neopisivom toplinom boli proslo je kroz mene.Osjetila sam dusu.
Pogodenu,ranjenu,krvavu..oduzetu.
Dala mi je jasan znak..da se moram vratiti.
Post je objavljen 13.06.2016. u 21:49 sati.