Predio u Splitu, između Hajdukovog i igrališta "Splita",
cca 900 x 300 m, prostor predodređen za park
koji godinama, godinama,...... nije bio tako tretiran već zapušten,
a i jugozapadni dio okupiran zgradama, umjesto da bude
gradski prirodni park sa sportskim sadržajima.
Krajem prošle godine na inicijativu dr. Kalilića
Turska kula živnila, pa se i ja nedavno prošetav.
Kako kažu, s te su uzvisine splićani stražarili
da bi na vrime opazili turske trupe koje su napadale,
pa kako bi se drukčije i moglo zvat to misto.
A za pravo reć, još se zove i Glavičina!!
Kao i obično, iz aviona se najboje vidi di je to.
Ulazim s južne strane
di je zog za balote,
ali gledalište još nije sređeno, šentade malo operušane.
Malo dalje, unutra, pčelar
vodi brigu o svojim pčelicama.
Prema vrhu
i na vrhu, ogoljene stijene
očito isplivale zbog višestoljetne erozije.
Uz kamenje su nove klupe,
ili uz suhozidove,
Žuk (brnistra) cvate,
a tu je i nekakav bunker,
na vratima nacrt istog,
a usamljeni dječačić igra svoju igru.
Nona mu sjedila ovdje, i di je sad nestala!??
Izgleda ne davno, napravljeno postolje,
ne znam u koju svrhu bješe.
S vrha, prema jugu se vidi grad,
prema sjeveru dizalice škvera,
a prema zapadu Poljudska lipotica.
Taj dan bio sam sam od svoje vrste,
uz prije spomenutog dječačića, njegovu nonu i pčelara,
ali zato, bilo je ptica voljnih za poziranje.
Ajme priša mi je....
Jel dobro vako iz profila?
I čekaj malo dok marendan!
Vidi koji dobar bokun iman!
A za moje virne, na sjevero zapadnom kraju nalazi se crikvica, spomenik nulte kategorije u kojoj,
ko voli, more slušot misu u 8 ipo svake nedije od 13. đuna do 1. šetiembra.
Post je objavljen 12.06.2016. u 14:00 sati.