Razmišljam već danima, što da 'nadrvim' na blogu, a da ne bude politika, Crnimarko, Barbika, pospani Zoki etc. I onda @malo ti malo ja napiše post o pelikanu, ali ne ptici nego o čuvenom nalivperu Pelikan (mi bi na sjeveru rekli nalifperu). Ili kako „nisam EL DIABLO“ kaže Car nalivpera !
I čitajući post, padne mi na um da bih i ja mogao ispričati malu štoriju o tom čuvenom 'filfederu' kako su još zvali stari ljudi takvu vrstu pisaljki.
Eto, moja malo ti..., i ja sam u gimnaziji imao jednog Pelikana, i to onog s crno zelenim uzdužnim prugama na tijelu i crnim poklopcem sa zaobljenom glavom. Bio sam zaljubljen u njega. A onda mi je jednom u vlaku, kojim sam svakodnevno putovao u Gimnaziju u Varaždin, na relaciji Vž-Čk, pao na pod vagona i kao da je u zemlju propao. Ili pak možda kroz neku rupu na podu vagona. Nikako ga ne mogah naći. Odletio moj pelikan!
Prolazile su godine, a u mene je još uvijek tinjala nostalgija za Pelikanom. I iako više nisam pisao nalivperom već penkalom oli ti kemijskom olovkom, a i to sve manje kako su došli kompjutori i Word, nisam mogao odoljeti pelikanskom zovu. Prije dosta godina kupih novi Pelikan i eto, držim ga uz sebe dok lupam po lap-topu. Nije to onaj pravi Pelikan, iako ima i kljun i sliku pelikana na poklopcu. Ovaj je sasvim crn i nema zelenih pruga. Ali je bio jednako skup kao i onaj što je odlepršao.