Bio je moj san,
dah i život...
Moja svjetlost,
osmijeh i nada...
Sve što sam željela,
sanjala, a nisam imala
do tada...
Zbog njega sam počela
vjerovati u čuda...
Vjerovala da život je prekrasna
duga...
Bila opijena ljubavlju i skroz,
naskroz od nje luda...
I bilo mi je lijepo...
Čarobno je bilo...
I trajalo bi sigurno, život cijeli,
da san nije prekratak bio..
U najljepšem trenutku me probudio...
U realnost se vratiti sivu morah...
Sa spoznajom samo...
Da negdje daleko tamo...
Postojao je Vilenjak, za mene samo...
Zašto je život tako gorak!.
Post je objavljen 10.06.2016. u 22:38 sati.