Nije tajna da san luda za kišom,zaista nije.Nije uopće čudno vidjeti mene bez kišobrana kako koračan odlučno ispod kapljica.
Nemaš kišobran?Prvi put će moj uvaženi kolega.
Neman,ja ga nikad ne nosim.
Ti si luda,nisi normalna.Jel te triba odbacit
Ma ne triba iden na bus.
I valjda bi mi bilo brže da san jednostavno sila u auto,ali nekako trebala san te kapljice,trebala san to čekanje na stanici.Duša mi je to tražila.
Ne znan,ne mogu to objasnit,ali previše,valjda najviše volim kišu.Volim zrak koji donosi.Pročišćen,svjež,lagan i hladan.
Jučer nakon onog užeglog dana koji je bio prepun avantura i koji je završio s posalo sam joj kišu,zaista danas san je valjda trebala na koži,da opet osjetim tu kozmičku silu oko sebe.
Kažu da se sve dešava s razlogom,ja nekako razloge ne tražim,samo ih prihvačam kako takve.Svira moja Life beauty playlist na repeat prepuna pozitivnih vibri i ljubavi,a vani kiša pada i hladni zrak ulazi u sobu.Ali neću pričati o sili kiše i svemu što ona predstavlja i donosi u moj život,to ću nekako sebično sačuvati ovaj put.
Pričat ću vam o svojoj jučerašnjoj avanturi.
Adventure emmezzeta vol.3 by luđakinja željna kurca.
Dakle jučer je bio četvrtak i inaće ja četvrtkom ne radim zbog predavanja,ali ipak s obzirom da se bliže deadline-i ipak sam došla da odemo u nabavku namještaja za onu luđakinju po 3 put.
Poveli smo i kolegu,jer on nije ima pametnijeg posla.I proveli smo tamo cili jebeni dan od 9 ujutro do 4 popodne.U 3 ure smo svi toliko izgorili na mozak da smo si odlučili od onih životinjskih tapeta napravit uniforme i to onako u najkračoj varijanti.Poigrali smo se dječjim kišobranima,vozili se na blagajničkoj pokretnoj traci i pozvali tetu koja nas uvik lipo ugosti na kavu kad ovaj cirkus završi tog divnog dana 15.06.
Kasnila san 2 sata na predavanje,imali smo dvoja kolica puna samo jastuka i svijet je bio u plamenu asfalta.S tugom smo se opraštali od trenutnog auta,jer uskoro dolazi novi.Ovaj Vw Sharan je bio uistinu poseban,onako svaki put kad idete zatvorit desni prozor on vam da blagi strujni udar da vas vrati u život.Toliko smo se emocionalno vezali za njega da jebeno me duša boli šta ćemo se rastat.Mislim da će mi nedostajat taj osjećaj da nježno lupnem vratima da ne otpadnu.Onaj podivljali prozor koji dobije epileptični napad kad dotakneš botun i ona brava koju se navikneš zaključat prije nego vrata zalupiš natrag.Onaj ambijent prepun pepela duvana i pepeljara očišćena zadnji put valjda '91 kad su srbi krenili na nas.
Vjerujte mi da je i gore od ovoga,al ne želin bit toliki cinik,pa auto ipak vozi,a i mora nan potrajat dok ne dođe novi.
Ma znate šta,uživajte mi u kiši i Mazzy Star
Post je objavljen 10.06.2016. u 22:05 sati.