Marketing
Tko si ti ??
Dogodilo se to davno ... tek sam počela raditi i voziti auto ... Što auto, kadilak, onog doba, maleni, slatki, Fićko ... Ficko kao Fićko, stalno mu nešto fali, a gume pucaju očito su stvorene zbog vulkanizera, kojih je tada bilo kao sad restorana brze hrane. Hm…zove li se brza jer je brzo pojedeš, ili zato što se brzo od nje udebeliš??
Fićkanu pukla guma, ja sva nesretna čekam da se to popravi. Kad ...
-Meco, gdje si ?? Kako si ?? Odlično izgledaš.
Naravno da izgledam odlično kad sam krenula na važni sastanak i zrihtala se. Okrenem se da zarežim, ali što mi je čovjek kriv ?? Nazovimo ga XY. Ljupko mu se nasmiješim ...
-Ma sve je dobro ....
Pojma nemam tko je to, a nije me ni briga, a on razvezao.
-Znaš li što me je snašlo ??
Pominje neku ženu, pumpu, benzin, prijevare, varljivost sreće ... samo što mi se ne isplaka na ramenima.
Slušam ga na pola uha i kimam odobravajući glavom,gvirkam na sat (tada se gledalo na sat kad žuriš, a ne na mobitel i sličan moderni tandrmoljak) i pogledavam onu gumetinu što nikako ne skače popravljena na moj auto. Najzad sve gotovo, mahnem XY-onu ljubazno, skočim za volan i zaboravim ga na prvom semaforu. Iskreno, ne zaboravim, nisam ni imala pojma tko je to.
Ne leži vraže. Gužva u apoteci kao kad su stigli lijekovi iz Indije bez prijevoda, pa svi dolazili kod nas za prijevod, jer se pročulo da ja znam kineski ... Ustvari razumjela sam se jedino u kineski horoskope što se pokazalo kao korisnije od izvjesnih lijekova u terapiji. Kad XY ispred mene
-Meco, tu si, baš dobro, da mi objasniš ...
Dva dobra nikad ne idu zajedno, taman je nestala gužva u apoteci.
Raspriča se XY u detalje. Sve zna o meni, i koga imam i koga nemam, i vjerojatno zna koga bi da imam, ali se tu nije razjašnjavao. Udari opet priču o ženi nevrnici, o prijatelju zlotvoru ... ali ja još uvijek pojma nemam tko je on.Očajnički dajem znakove kolegicama da me smjene ...
-Volim kod tebe što si uvijek dotjerana i nasmijana kao iz kutije.
Ne nego ću izaći pred ljude kao Drakula, mislim ja ... Ode on, i ja pitam
-Zna li ga tko ??
-Kako, zar ga ne poznaš ?? Tako si ljubazno s njim pričala
-Pojma nemam ko je.
Dolazio on tako mjesecima, ukapirao kad dežuram, pa noću dolazio da mi se izjada na onu ženturaču, nevjernicu, , sada već bivšu. Bježala ja od njega, sve dok ne odoh iz te ljekarne. Nitko ga nije znao, svi se čudili što ne pitam njega tko je, ali mi je bilo neugodno poslije toliko vremena.
Prođoše godine, ne smijem ni pomisliti koliko, i sjedim na odvratnom mjestu, na koje ne bih ni neprijatelja poslala u košmaru. Izgledam kao treće svjetsko čudo. Traperice mi dva broja prevelike, tenisice kao iz Prvog svjetskog rata, bluzica nakrivo zakopčana, a kosa ... pa muški ne mogu ni zamisliti, ali ženske znaju što znači ne oprati kosu dva tjedna ...
-Meco, šta ćeš ti ovdje ?? Dovela si nekoga ??
A, ne ... nećeš više, XY, noćna moro mladosti ...
-Pojma nemam tko ste vi ??
-Meco, ja sam ... i reče ime ... šališ se, uvijek si bila duhovita.
I najzad reče tko je ... Sjetih se, kao kroz san, i njega, i njegove obitelji, ali sve nekako blijedo, kao i on
-Volim kad vidim ženu na ovakvom mjestu sportski obučenu i vedru, nasmijanu. Imao sam neki udes na Kopaoniku, pa čekam rezultate, a ti ??
Pogledam u prozoru svoj odraz. Gleda me neko čudovište, orah iz ruke da mu ne uzmeš ...
I tog trenutka, kao da nešto puče u meni, ispravih opuštena ramena, žignu, ali ne osjetih, kosa zasija kao da sam iskočila od frizera i to onog kod koga se zakazuje mjesec dana u naprijed. Oslonih se na prste nogu, traperice se zategoše (joj da se nisam udebelila, umjesto oslabila) i malo se zarumenih gledajući ga ispod oka.
Malo kasno, ali shvatih, nije važno kako izgledamo, nego kako nas nečije oči vide…
Post je objavljen 10.06.2016. u 21:30 sati.