Kada sada razmišljam o nama... sada, nakon nekog vremena... još uvijek... teško je.... Svaka misao.... Svaka uspomena.... Ponekad poželim da ne postojiš.... Da nisi san koji se ostvario.... Jer, meni se snovi ne ostvaruju.... Ponekad pomislim da sam se trebao boriti za tebe... Za nas... Ljubav si mog života... I jedino o tome ne znam ispričati priču. Moje si jutro i snaga mog dana... Moj smiraj i svaki drhtaj. Bila si moj prijatelj i moja obitelj... Svaka besmislenost s tobom je imala smisao. Sve... Kad bih ti samo znao reći i opisati koliko te volim..... Kad bih ti znao pričati o dugim satima samoće u kojima si jedina misao... Pripado sam ti na način na koji nisam pripadao nikome prije... Na jedini mogući način kad nekog voliš... Duboko u srcu sam tvoj onako kako nikada nisam bio ničiji. Ljubav si mog života...
Kada sada razmišljam o nama... znam da je vrijedilo. I beskrajno mi je žao što nije moglo drugačije... Obećao sam sebi samome da te neću povrijediti i da ti neću smetati... da neću dozvoliti da gorčina zavlada mojim srcem kada me konačno porazi stvarnost... Zato, molim te, nemoj reći da nije bilo važno... Nemoj dopustiti da postanem ime koje izgovaraš s gnjevom i za čijim slovima šalješ kletvu... I kada zaboraviš moj lik... i kada ti moje riječi više ne budu ni jeka nekih starih istina... kada od nas ostane samo mutna slika... dozvoli da te neki sumrak... neka čežnjiva melodija... neka prašnjava cesta ili bistra zelena rijeka... dozvoli da te sjeti na mene i na to koliko te volim...
A ja... nadam se da ću pronaći put koji neće prolaziti kroz tvoj život. Iako znam... svi će putevi uvijek voditi kroz tebe...
Volim te ! Uvijek sam i uvijek ću...
Post je objavljen 10.06.2016. u 00:18 sati.