Odlazak Mrvička me prilično dotakao, upoznao sam ga na predstavljanju blogerskog zbornika, uvjerljivo je čitao tekst o mami, u jednom od zadnjih postova nam predstavio, osim sad već naše Gordane i lijepu kći. Borivoja sam isto tako sretao, on je imao nešto drukčiju furku od moje al smo se poštovali, razgovarajući o njemu me zaprepastilo ono što sam saznao o situaciji intelektualaca, zajedničkih poznanika. Nestaju ljudi prirodnim putem iz tvog okruženja, s nekim obrazovanijim od sebe si i zajedno radio i onda saznaš ovakvim povodom da žive na egzistencijalnom rubu. Odvratan sustav takozvane demokracije i slobode s podanicima ispranih mozgova, tko ne radi ne treba ni da jede, pogotovo ako je i nemoralan po sudu recimo npr. žutog tiska, nećemo vrijeđati neke osvjedočene moralne vertikale.