Boris Dežulović: Ustavni sud ili istemski skurac
"U paranormalnoj Hrvatskoj moguće je, eto, da lola koji je optužen od vlastitih kompanjona da je stavio u džep dvjesto hiljada eura – valja sto puta ponoviti, jer nam unuci neće vjerovati – pa pred policijom i novinarima zamuckuje prepričavajući kako se lažno predstavljao, samo desetak dana kasnije bez ikakvih problema postane sudac Ustavnog suda iz kvote vladajuće stranke! Neosporen čak i od njihove najljuće opozicije, koja će istodobno i tajnicima ministara češljati svjedodžbe iz osnovne škole, te kopati po bankovnim računima njihovih svekrvi i jetrvi! Sam bog zna, eto, kakvi su SDP-ovi kandidati za Ustavni sud i koje su njihove mračne tajne, kad su za njihovu potvrdu bili spremni onako lako dignuti ruku za čovjeka koji na nacionalnoj televiziji javno priznaje da laže.
Zato je ta bizarna i posve nezapažena afera važnija od svih pizdarija kojima se ova paranormalna država bavi već pola godine, važnija i od Crnoje, i od Hasanbegovića, i od Karamarka, i od Oreškovića i od Petrova. Jebeš njih, sutra će se parlamentarna većina ionako presložiti, ili neće, Kolinda će onu fasciklu uručiti novom premijeru, ili neće, bit će novi izbori, ili neće, ali što god da će biti - ili neće – svojim će pravorijekom, s neupitnim autoritetom čuvara pravne države i ustavnog poretka, blagosloviti sam skorup nezavisne hrvatske mudrosti, najbolje što Hrvatska u ovom času ima: Davorin Mlakar, onaj tip s nadzorne kamere klagenfurtske banke što se zaštitaru na porti, hladnokrvnošću srednjoškolca pred kontrolorom u tramvaju, predstavlja kao Damir Dolović.
To više nije samo stvar jednog suca i jednog suda, već cijelog propalog i nepopravljivog sustava. Nije ustavni sud, već istemski skurac.
Sve druge afere pred tom su činjenicom tek krpice pičkinog dima na velebitskoj buri. Osam godina Damir Dolović – pardon, Davorin Mlakar – bit će sudac Ustavnog suda: za osam godina tko živ, tko mrtav, izmijenit će se za to vrijeme dvije, tri ili sedam vlada, nećemo se više ni sjećati Karamarka, Oreškovića i Petrova, a ustavnu nadvlast, istinski najvišu u zemlji, i dalje će obavljati jedan besprizorni i beskrupulozni lažov.
To je Ustavni sud, to je Republika Hrvatska.
Za slučaj, eto, da nakon svega još uopće treba formalni razlog zašto za koji dan, na veličanstveni jubilej dvadeset pet godina hrvatske državnosti - pred visokim stranim gostima, diplomatskim korom i crkvenim velikodostojnicima na Trgu bana Jelačića - valja posljednji put otpjevati himnu „Lijepa naša domovino“, svečano spustiti državnu zastavu, lijepo je složiti i uz pokoju suzu u očima okupljenih građana predati šefu klagenfurtske policije, koji će onda službeno raspustiti Republiku Hrvatsku i hrvatski narod proglasiti trajno nesposobnim za nacionalni državu, pa narediti razlaz."