Marketing
Intervju za posao...
Moram priznati da sam na određeni način šokirana, a i razočarana današnjim događajima. Naime, odrađivali smo intervjue sa budućim djelatnicima - mladim inženjerima.
Ovdje moram napomenuti da naša kompanija upravlja zapošljavanjem mladih ljudi - pripravnika prema strogim pravilima, uz razne multidisciplinarne zadatke, uz strogo određene programe i naravno - mentore kroz tih prvih 12 mjeseci rada. I nakon toga postoji određeni protokol kako se upravlja mladim naraštajem kolega. No da. 
Znači, na otvoreni natječaj (za kompanijsku grupu) javilo se raznih profila inženjera i ostalih diplomiranih stručnjaka. Tu smo suzili izbor na nekolicinu koje smo pozvali i na usmeni razgovor i to po ključu fakulteta i uske specijalnosti što smo i naveli u svojim planovima.
A javilo se raznih "škola" i "fakulteta", koje - uz dužno poštovanje svih, nismo mogli uzeti u obzir. Ne mogu se oteti dojmu da nije isto završiti fakultet s nekog od naših poznatih sveučilišta (naravno, nakon prolaska mature / prijemnog ispita) i svih onih privatnih "učilišta" u koje direktno iz trogodišnje strukovne škole možeš uskočiti (bitno je na vrijeme plaćati), pa završiti... nakon što je majka s tobom uči matematiku (priča iz stvarnog života 
).
Ovdje još jedno malo obrazloženje - mi smo (kao što ste vjerojatno uspjeli doživjeti kroz moje postove) kompanija koja radi na terenu, gdje naši djelatnici (uključujući i inženjere) obuku radno odjelo - i naravno, u sklopu svoje struke obavljaju razne djelatnosti, no danju i noću, na kiši i snijegu, u divljini, u pustinji... da sad ne nabrajam.
No da - shvatili ste, naši budući mladi kolege neće sjediti u našoj glavnoj zgradi usred asfalta velegrada. Doduše, uredi mojih budućih mladih inženjera nisu baš u blatu, no ipak - izvan Zagreba. S druge strane radi se o zadacima koji su tako specijalizirani, pa možemo reći i rijetki, a po meni i iznimno zanimljivi baš iz tih razloga. I recimo da govorimo o nekoliko dana/tjedana ukupno na godinu u radnom odjelu. Da sad ne dobijete krivu sliku... 
Uglavnom, pojavili su nam se mladi kolege koji su svi, u preliminarnim ispitivanjima odgovorili da su za rad u našoj centrali. Ili može - nabrajam želje - u Londonu, Beču, Budimpešti, može i gore (ovdje se mislilo na Zagreb), za razliku od Splita (jedan Dalmatinac s jednog od pitoresknih otoka 
)....
Drugo, dio njih je završio fakultete s diplomskim radovima u uskim specijalnostima tipa nuklearna elektrana, daljinski vođena robotika i još neke manje poznate specijalnosti, te od nas eksplicitno tražila nastavak svojih "istraživanja", kao da se raspravljamo sa članovima švicarskog CERN-a, a ne tek nedavno završenih akademskih građana.
Sve u svemu - umjesto da mi biramo, ispalo je da se mi nutkamo mladim ljudima da nas odaberu kao poslodavce. Naravno, plaća i ostale beneficije uopće nisu bile upitne već se podrazumijevaju kao osnova za daljnji razgovor.
I sad neka mi netko objasni - mladi ljudi odlaze van raditi - konobariti, čistiti, kuhati.. Da se razumijemo, malo ih je otišlo sa svojom diplomom i mogućnošću sudjelovanja na tržištu rada zapadne Europe u skladu sa svojim znanjima i vještinama. I onda takvim istim mladim ljudima nudiš zanimljiv program daljnjeg učenja, stjecanja znanja i iskustva (s kojima bi tek mogli biti zanimljivi svjetskom tržištu 
), a oni se kakti baš nećkaju... 
Definitivno sam razočarana i šokirana. 
Post je objavljen 07.06.2016. u 18:18 sati.