Rano ustajanje jutros. Kreću lagano pripreme za sezonu i treba ići sanitarnu produžiti. Ustala sam se sa ukočenim nožnim palcem, i shvatila da idućih sat vremena kretanje neće biti lako, dok se ne razgibam. Ali, što se mora, nije teško (tko god je izmislio ovu uzrečicu, zaslužuje šamar).
Majka mi je bila šofer i pratitelj, i stigosmo na odredište, treba samo još posjetiti bankomat. Hodamo tako nas dvije, to jest, ona hoda, ja kljakava pokušavam. Ovih dana jedina obuća u koju sam uspjela stati jesu mamine ljubičaste kroksice, i naravno da nisam htjela biti viđena u javnosti takva, stoga sam uspjela navući na stopala svoje anatomske japanke. I eto zla! Neravan teren, ja šepava, zapnem za ne znam ni ja što - udarim u palac. Naravno da sam vidjela sve zvijezde na nebu u 8 ujutro, počela sam blago i hiperventilirati sa natruhom suza u očima, kad prolazi jedna starija ''gospođa'' sa primjedbom: ''e dijete, tako si i prst mogla nabiti''. Dok sam joj se smješkala, sam nečastivi je unutar mene bacao svaku moguću kletvu na nju, na sanitarnu, na sunce što sja na nebu i na cijeli današnji dan. No hajdemo dalje.
Novac je podignut, odvukla sam se do ordinacije pola sata ranije i prva sam na redu. Odlično. Mogu ranije otići doma i ne promaljati nos iz kuće ostatak dana. Stigla doktorica, ja ulazim u ordinaciju sretna jer je sad čekaonica puna a ja prva. Predajem svoj trofejčić za analizu, kaže žena 312,00 kn, a ja imam 400. A ona nema sitno. Odi razmijeni, kaže ona meni, pa se vrati na liječnički. Nema problema, mislim si ja, čas posla. Razmijenim novac, vratim se u čekaonicu i kulturno sjednem pa ću uskočiti kad netko izađe iz ordinacije, neće mi ljudi zamjeriti, vidjeli su me i čuli kad sam izlazila prvi put. Kako da ne. Ukratko stigla sam prva na red, završila sam zadnja, pošto je uslijedilo kolektivno uskakanje preko reda. Ovaj ima samo nešto predati, onaj ima samo potvrditi, ovoj završava marenda, mora natrag na posao, ona jednostavno ne da prije sebe ulazak. A dobro, šutim ja, nečastivi iznutra vrišti. Konačno dolazim i ja do ''pregleda''. Uvijek mi je taj pregled za sanitarnu bio fascinantan. Platim 300,00 kuna da pokažem svoje nokte i na pitanje jesam li bolesna odgovorim sa ne. Dobro uložen novac. 'Ajde, u tu cijenu spada i govance u bočici, ali vrijedi li zbilja toliko? Ne razumijem se u medicinu, ali nekako mi se čini da bi mogli malo smanjiti tarifu. Ili makar imati za kusur vratiti, da ne moram dva puta u jednom danu brojati pločice u čekaonici.
Post je objavljen 07.06.2016. u 16:59 sati.