I tako; vrti se grupa nas prijatelja koji osmišljavamo dane i život. Pozvani smo u Komižu. Prijateljica je ostavila za vikend praznu kuću radi nas. Inaće je iznajmljuje, a sezona je već počela.
Ne damo se baš nagovoriti iz prve ni druge. Dosadni , nepokretni stari ljudi. Najslađe je doma, ali ima nas i pokretnih. Idemo, idemo - ne damo mira i evo nas. ne svi. Neki uistinu ne mogu.
I evo nas. Divotica! Dvije ljepotice i pas.
Dva ljuda i drugi pas.
detalji za koje ne trebaju riječi
biseri
kukičanje na djelu
naši domaćini
Ukroćena goropadnica na podu ( od silnih obaveza i posla oko nas izletnika uhvatio ju je išijas)
zlato more
u konobi Joška Božanića
Priča o Greti Garbo.
Treba poznavati Joška Božanića. On ima poslanje. Otok koji je centar. Falkušu kojom promovira Hrvatsku kao zemlju Mediteana, zemlju svijeta. Čitajte ga, isplati se.
Prošli vikend smo se (veliko društvo nas) družili u dva navrata. Matija, njegova sestra napravila je za večeru ribu i sutradan za ručak ribu. Lešo i brudet. Neću se praviti da znam komiški pa ću pisati kako ja izgovaram.
Joško izdaje novu knjigu.
I tu je priča o Greti Garbo i njenom boravku u Komiži. Joško ju je isprićao. Smijali smo se do suza. Igre ljudi iz malog mjesta i najljepša guza na njihovom pjesku. Pjesak je saćuvan i pokazivan u određenim prigodama.
Joško je renesanski univerzalni čovjek. Bilo je to vrhunsko uživanje.