Marketing
šetnja Novigradom
Jel to znači da starim kad se probudim u pet ujutro, pa ne mogu više spavati ?
No dobro, prevrćem se do osam, pa ustanem. Moram u nabavku klopice.
Frižider je prazan.
Mama i tata, kako možete sirotom djetetu ostaviti prazan friđ ?
Kiša pada, a kišobranu ni traga ni glasa.
Odlučim da će kiša stati kad se parkiram ispred dućana.
Tako i bude.
Eto, ovako to treba izgledati !
Da znate za drugi put ...
U međuvremenu se čujem s Melom, pa, iako je šmrkava, odlučimo se za izlet u Novigrad.
Doručkujem lepinjicu koju sam sinoć ispekla, čvarke i skutu. Fino.
E da, i neku sićušnu bananicu koju sam kupila. Košta ko svetog Petra kajgana, al sam to morala probati.
A ono, banana ko banana. Nemam pojma što sam očekivala ...
( I sad, dok ovo pišem, gledam Nema i sva sam napeta dok ga tata traži ! Jedino me Dora malo nasmijala ... a još ću i plakati. To dobro znam ! )
I dobro, odem u Poreč, pa krenemo za Novigrad.
Prolazimo preko Tarskog zaljeva ( Antenala ),
i stižemo na odredište.
Prošetamo do centra koji je prepun prekrasnih detalja.
Spustimo se do mora,
Pozira nam jedan galeb,
pa nas dvije jedna drugoj.
A tada ... ugledam ovo:
mjesto koje djeluje tako beskrajno osvježavajuće i čisto ! Naprosto imate osjećaj da, sjesti na ove stolice, znači zaboraviti na vrućinu koja vas okružuje !
Ali ne, Mela ne želi sjesti tu. Ona želi u kafić do, jer u njemu imaju Ledov sladoled, a ona neće neki bez veze.
Intanto, pojele smo mi taj Ledov sladoled, koji je bio bez okusa i serviran u papirnatim čašicama,
što mi uopće ne bi smetalo da mu cijena nije kao da smo ga dobile u kristalnim čašama.
I eto, vrijeme je za povratak. Stari grad smo ostavile za jesen ili rano proljeće.
Danas je zbilja bilo prevruće.
( Još neizvjestan kraj za Nema. Poludiću ! )
Post je objavljen 04.06.2016. u 21:21 sati.