Ovaj post nije nastavak pisanja bloga onako kako sam ga pisala zadnjih, nešto više od pet godina.
S obzirom da je izvjestan glavni smjer kretanja i naše zemlje , i svijeta u cjelini, čovjek s vremenom izgubi interes i volju da upozorava one koji bi možda i mogli, u okvirima zadanog, a u skladu sa svojim društvenim, u prvom redu, političkim statusom utjecati da nam trenutak u kojem živimo učine što podnošljivijim.
S obzirom na manevarski prostor koji ipak postoji, a imajući u vidu trenutnu političku konstelaciju, prije neki dan, 26.5., osjetila sam potrebu da saborskim zastupnicima Mosta uputim kratko pismo, koje ću sada i javno objaviti, a koji sam poslala prije izglasavanja nepovjerenja Karamarku u Vladi.
U trenutku pisanja pisma nisam znala da Most ima ugovor s nekom PR agencijom, a kamoli da je suvlasnik agencije osoba koju na neki način znam, a koji je nekad bio vođa BBB.
Dragi mladi ljudi!
Politika, ipak, nije nogomet! Osobno poštenje i dobre namjere ni izbliza nisu ono najbitnije što čini dobrog i odgovornog političara.
Gospodo draga, vi ne znate ni osnove. Ne znate što je to POLITIČKI PROCES u političkom djelovanju. Ništa se ne postiže preko noći, a naročito ne nove stvari, nego tijekom, dužeg ili kraćeg, PROCESA - ako vam revolucija i revolucionarne metode nisu na pameti.
Još je gore što ne znate, zapravo, što je to NACIONALNI INTERES.
Možda je Karamarko, za sebe osobno ili za HDZ, i imao neke koristi od veze s poslovnim partnerom njegove žene, možda je čak, u nekoj mjeri, i ugrozio nacionalne interese ( osobno sumnjam, ali pretpostavimo). Međutim, u ovoj situaciji u kojoj se nalazi naša domovina, postoje puno značajniji nacionalni interesi, od kojih je samo jedan raščišćavanje od opterećenja prošlosti.
Ako stvar dovedemo do kraja, bolje je da Hrvatska izgubi cijelu Inu ( država bi to preživjela, kao što smo preživjeli i sve druge otimačine) i da golf loptice padaju po cijelom Dubrovniku, nego da se ide na nove izbore s vrlo izvjesnim rezultatom. S ovakvim medijima na svojoj strani, valjda bi i ljubitelji štakora bili izborni pobjednici.
Osobno sam protiv zabrane pobačaja, no zagovornike te zabrane ne doživljavam kao neku posebnu prijetnju. Ali me itekako straše, čak i užasavaju, ljudi, naročito mladi, koji su u stanju protivnike pobačaja nazvati fašistima i koji sve neistomišljenike proglašavaju fašistima, uz svesrdu medijsku podršku.
Odnos s medijima još je jedan vaš veliki problem, jer se dajete impresionirati medijskim pritiscima, odnosno ne znate odgovoriti na medijsku presiju.
Nadalje, nemojte se ljutiti, ali u vašim redovima, i u Saboru i u Vladi, ima ljudi koji se nisu u stanju izdići iznad vlastite osobne taštine, što rezultira osobnom preosjetljivošću. Teško je biti dobar političar s ovakvom manom.
Na kraju, upada u oči kako izbjegavate davati podršku i potporu HDZ-ovim minstrima koji su u problemima, na primjer niste se oglasili po pitanju događanja oko kurikularne reforme. Nitko nije ni pokušao raskrinkati Jovićevu podvalu o uplitanju politike u reformu obrazovanja.
Obrazovanje je u svakoj zemlji oduvijek stvar od strateškog interesa, ali sve države nemaju isti obrazovni sustav. Obrazovanje i sve ono što društvo, preko državnog aparata, traži da bude sastavni dio odgoja i obrazovanja nije isto u Saudijskoj Arabiji, Rusiji, Angoli, Nizozemskoj ili SAD-u. Sustav vrijednosti koji se, uz ostalo, promovira kroz obrazovni sistem je rezultat društvenog konsenzusa, a provodi se kroz institucija države.
Zbog toga je tvrdnja da je obrazovna reforma samo stvar struke - namjerna podvala. Stvar je, naravno, u tome da se vrijednosni sistemi koji se protežu kroz obrazovni sistem u ovako podijeljenom društvu razlikuju, i očito je da su oni koji su do sada radili na reformi vrlo čvrsto povezani sa samo jednom opcijom, o čemu svjedoči i Milanovićevo prisustvovanje Jovićevom obraćanju medijima, kao i izrazito militantna članica SDP-a koja se protivi " uplitanju politike" - kao da ona sama predstavlja dječji vrtić "Bambi".
Zbog čega se ne izjašnjavate o ovakvim stvarima s energijom, rezolutnošću i beskompromisnošću kao o Karamarku, na primjer?
Puno sreće svima vama, a i nama s vama!!!!!!!!!
Božena Kamenski, dipl.pol.
Dva dana nakon toga javno se, bar koliko je meni poznato, prvi put oglasio suvlasnik PR agencije GRIZLI ( ime agencije u broju 9 je odlično za ovu vrstu posla, ali slova od kojih se sastoji, R i dva I, donose ovako poslagani veliku nervozu, isključivost i sklonost skandalima). Valjda se kao savjetnik za odnose s medijima osjetio pogođenim, pa je u svojoj reakciji spomenuo štakore, koji kao rade u HDZ-ovom interesu. Ako je bar jednim malim dijelom mislio na mene, onda zaista nema pojma ni o čemu.
Dok sam se ja odlučivala ponovo pisati Mostovim zastupnicima s prijedlogom da raskinu suradnju sa svojom PR agencijom – kao da bi oni sugestiju uopće razmatrali, a kamoli uzeli u obzir (tko im je kriv što, premda imaju psihijatra u svojim redovima, ne znaju ništa o tome što snažna intuicija uopće znači i koliki joj mogu biti dosezi, puknula je afera.
Mogla bih reći „bili ste upozoreni“, ali neću jer iz povijesti ovog bloga znamo da se moja upozorenja, možda i zato što su besplatna, ne uzimaju u razmatranje.
Tako sada imamo situaciju da je politička snaga koja je sebi uzela pravo da bude moralni arbitar svim drugim političarima, koja se zaklinjala, i još se zaklinje, visokim standardima u politici, državu dovela u ćorsokak i pred nezamislive probleme i ugroze – HNS-ovci već pozivaju ljude na ulične proteste i nemire.
Kao što sam napisala u pismu, dobre namjere i osobno poštenje, bez obrazovanja i sposobnosti, u politici čine katastrofu, a ne uspješnog političara.
Međutim, postavlja se pitanje koliko njihove stalne litanije o vlastitom poštenju uopće drže vodu.
Na primjer, ministar Orepić za osobu zaduženu za pripremu reorganizacije policije, uzima ženu koja je za to osposobljena potpuno isto kao i za reorganizaciju ruskih oružanih snaga. Ovo imenovanje je skandal par excellence, a nema ga baš u medijima.
Još je gore to što nije prisustvovao proslavi Dana oružanih snaga, radije je bio na moru.
To je osoba koja govori o najvišim moralnim standardima, o demokratskom iskoraku koji dolazi s Mostom.
Dragi gospodine Orepiću, Vi trebate prije svega napraviti domoljubni iskorak, a o demokraciji trebate još puno učiti.
Ili, na primjer, osoba koja kao Mostov zastupnik često govori o zaštiti nacionalnih interesa. Uz svu simpatiju koju Miro Bulj izaziva kao pojedinac, ne da mu obrazovanje ne omogućuje dublje uvide u političke procese ( doduše ni većina s formalnim obrazovanjem to nije u stanju, ili su im privatni interesi važniji), nego je njegovo obrazovanje tekstilnog radnika sa srednjom strukovnom školom na mjestu saborskog zastupnika koji odlučuje o pitanjima nacionalnog značanja - pretužno.
Mene to podsjeća na kraj 40-tih godina prošlog stoljeća kad su nepismeni ili polupismeni zaslužni partizani postajali važni privredni rukovodioci ili značajni političari.
Osobno me malo intrigira kako je to rođak svećenik poklonio Petrovu novce za kuću, ili samu kuću, ne znam detalje. Mediji su to objavili bez ikakvog objašnjenja – je li to svećenik darovao svoju naslijeđenu imovinu, ili je to možda zašparao iz svoje plaće?
Meni i inače Petrov kao osoba ide na živce – zašto, bilo mi je jasno kad sam mu izračunala osobne brojeve – od pet glavnih brojeva nemamo nijedan zajednički.
Previše je tu sedmica, isto kao i kod Karamarka i Budiše.
Numerološka analiza Bože Petrova, usporedo sa Karamarkovom analizom, gotovo u potpunosti objašnjava sve što se iole značajnije desilo u politici, od izbora naovamo. Neću je javno napraviti iz jednostavnog razloga jer te analize traže veliki trud i vrijeme, dugo sjedenje uz kompjuter, a ja to više ne smijem. A i čitanost ne bi bila bogzna kakva,jer čitanje analiza traži izvjestan intelektualni napor, a to ljudi danas izbjegavaju koliko je god moguće.
Samo još jedna rečenica gospodinu Petrovu:
Dragi gospodine Petrov!
Bolje je biti kriv pred Bogom, nego pred svojim narodom. Zna se da Bog oprašta sve, narod baš i ne.
A treba znati oprostiti i samom sebi.
Puno je to posla!
Post je objavljen 04.06.2016. u 14:09 sati.