Pogledao sam danas u nebo,
i volio sam odsjaj njegovih boja
Srce mi je voljelo taj mir
Jedna suza, otkrila mi je
ogledalo u njemu, u tom divovoskom
spektru boja i bespuća
Vidio sam da, nebo bilo je tužno
Jer duša u meni umirala je
Ja sam morao činiti, što drugi žele
Ne što ja želim
Morao sam ići, gdje doista, ne želim
Ali ja to doista, u dubini srca,
ne želim
Duša klonula mi je, rasula se
Malo dijete u meni, plakalo je
snagom kišnoga neba
jer je bilo zarobljeno
tuđim željama i traganjima
Lišen, istinske slobode,
prestao sam sanjati o svojim snovima
prestao sam pisati pjesme u Duhu
jer su me ubili svojim prohtjevima
Povukao sam se u bezdan svoje duše,
vrteći se u kolotečini života
bez cilja, bez istinskog smisla
To sam danas ja
Prestao sam vidjeti, neki cilj
u svome životu, jer više
to nisam ja, tu nema Duha,
tu je samo, osuda mene
i moj osjećaj krivnje, koji mi je još
moj otac prvi dodijelio
Vidio sam da, nebo bilo je tužno
A svo polje ispred mene,
bilo je kužno
Evanđelje po Ivanu 21, 18
"Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš."
19 A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!"
Post je objavljen 04.06.2016. u 07:19 sati.