Policijski inspektor zvao se Goran.Čim je primio poziv odvezao se Elinoj kući u pratnji potčinjenih.Izvjesno vrijeme radili su u kuhinji.
Ona je u međuvremenu sjedila na rubu kreveta, priljubivši stopala, prekrstivši ruke na krilu i osluškujući kretanje i lake korake.Najzad je Goran ušao u spavaću sobu u kojoj je bilo sasvim mračno jer se već spustila duboka večer.Upalio je malu lampu na noćnom stoliću.
Sjeo je izvan uskog , blijedog kruga svjetlosti koju je bacala lampa.Ruke su mu podrhtavale, a glas zvučao nesigurno.
-Nije mi baš sve jasno.-obrati joj se.-Molim vas ispričajte mi sve iznova.
Ona se neznatno pomakne, uzdahne i upravi svoje oči u polutamu.
-Pokvario je moju kutijicu koja svira.Ljutio se što sam za nju dala posljednjih sto kuna.
Uzeo ju je , otklopio i okretao ključ sve dok mehanizam nije prsnuo.
Ona je sada sasvim tiha i nikada više neće svirati svoju malu glazbenu notu.
Zašutjela je.I šuteći , još uvijek je čula lagani jecaj koji je popratio prskanje mehanizma i prestanak finih tonova koji su se raspadali u tisuće treperavih komada kao i njena nepostojeća sreća.Balerina se okamenila u ovom nijemom svijetu.
-Pa dobro – upita Goran.-Kako su se događaji zatim razvijali?-
-Vratio je kutijicu na toaletni stolić i izašao bez riječi.Nije me niti pogledao.Otišao je u kuhinju i sjeo na svoje mjesto, ali nije jeo.Vjerovala sam da se srami.
Zašutjela je i ponovno utonula u uspomene.
-Sjela sam na rub kreveta – nastavila je.-Upravo ovdje gdje sada sjedim.Isprva je sve u meni bilo mrtvo.Nisam se čak niti ljutila.Najzad sam shvatila što je Luka uradio.I razumjela koliko duboko pati kad je dotle dotjerao.Jadni, nesretni Luka.
Goran načini nagao pokret.
-I tada ste ga ubili?-
-Da, ubila sam ga.Pištolj se nalazio u gornjoj ladici toaletnog stolića.Luka ga je čuvao još od završetka domovinskog rata kao medaljon za uspomenu na ratničke dane i čuvao ga je punog.Uzela sam ga , otišla u kuhinju i pucala.
Goran ustade, prekrsti ruke i nagne se prema njoj.Glas mu je bio odmjeren, kao da je tako pokušavao vratiti se u stvarnost.
-Ali suprug se ne ubija zbog pokvarene kutijice! To nitko ne radi.
-Ne – potvrdi ona začuđeno.Na njenom licu ocrtavalo se iznenadno saznanje najdublje istine.
-Ne, to bi bilo glupo.Ali, znate li, on je bio potpuno promašen čovjek. Čak mu je i uginuće palo teško.Ugibao je dugo.
Ponovno je oborila pogled na svoje prekrštene ruke pokušavajući se uklopiti u svijet koji joj više neće pružati niti glazbu, niti igru, niti nadu.
-Jadni, nesretni Luka.- ponovila je još jednom.
Post je objavljen 02.06.2016. u 02:58 sati.