Prosvjed je bio izuzetno dostojanstven, govorili su stručnjaci, nastupali Šerbedžija, Urban i druge zvijezde, uglavnom prilično predvidivo i dosadno s obzirom da se, po metodologiji računanja kak nas je naučila jedna policajka, za vrijeme davnih anonymous demonstracija, skupilo oko 4 tisuća ljudi. Sve je bilo pod kontrolom, provokatori i jedne i druge političke opcije su bili autirani, okruženi mnoštvom koji ih nisu ni primjećivali, meni se čak tip s natpisom "Ništa ne valja" uklapao u dominantno mnoštvo, no mama bivše učenice mi je rekla da su on i njegov kolega mjesni plaćeni nacisti, inače lijepe za sitniš plakate za muškoženski brak i te stvari, protiv nakaza.
Meni je svejedno skup bio izuzetno zanimljiv, odmah na početku nije mi bila jasna crvena zastava (u Rijeci su autentične na prosvjedima samo crvenocrne kojih nije bilo.) Brzo sam ukapirao al neću o tome, dosadna igra. Po prvi put sam vidio zajedno nekolicinu ideologa, recimo hrvatske ultra ljevice, držali su se sa strane potpuno neupadljivo, nikad ne bih rekao da međusobno komuniciraju, jedan je vidjevši me iznenađenog rekao: "Bok, gospon doktor", uvijek miješa te titule, ja sam odgovorio "Zdravo druže komesaru" i to je bilo to, ostali su me samo odmjerili. No neću više o stvarima koje nikog još ne zanimaju, apsolutno najatraktivnija i simbol skupa je bila djevojčica u sredini na očevim ramenima sa svojim transparentom, mene je odmah na početku iznenadio jedan izuzetno dobro sročen, isto tako transparent, no nisam mu se od gužve mogao približiti, na kraju sam uspio, ma tko bi drugi bio autor nego naš maestralni Marin.
Naletio sam i na društvo iz svoje škole, isto tako zanimljivo po sastavu, no i to je za ovaj blog irelevantna priča, kao zasad moja prognoza tijeka eventualnog sljedećeg prosvjeda, provokatori koji su ovaj put samo verbalno razdraživali ljude, tobože im se spontano obraćajući, bili su izuzetno uspješni. Kad smo Jin i ja odlazili sa skupa, prvi prizor koji sam ugledao i odmah ufotkao, mi je bio znakovit.