Htio sam ti napisati nekoliko citata o prošlosti. Kada sam bolje pogledao svi govore da ostaviš prošlost, da zaboraviš, da prođeš pokraj nje kao da je nikada nije ni bilo. Zastao sam. Zamislio se. Koji da odaberem? Možda ...Oproštaj ne mijenja prošlost, ali pruža šansu u budućnosti. Ili kako bi rekao Melvile:"Prošlost je lektira o tiranima". Onda sam se vratio starom dobrom Čajkovskom koji je rekao da ... prošlost treba odžalovati. Na kraju sam možda trebao napisati pjesmu.Onu koja zna što je prošlost. Ali tko sam ja da ti to napišem. Kako da ti govorim da zaboraviš prošlost kada sam u toj prošlosti i ja. Znam da ispadam sebičan kada to kažem. Možda i prepotentan. Licemjeran. Ima jedan dio prošlosti koju smo prohodali zajedno i ne mogu protiv sebe reći olako ... Zaboravi. Neću ništa od toga staviti na papir. Neću potegnuti iz boce rakiju. Neću pustiti suze da naprave put. I neću napisati pjesmu. Ostat ću tvoj. Onaj isti zaigrani dječak što donosi ružnu koju ostavljaš na snijegu. Onaj vjetropir koji te nagovara da okitiš bor pod vedrim nebom. Ostat ću čovjek koji daje ti krila da poletiš. Onaj koji te voli kao što te nitko nikada volio nije. Budi svoja. Ista kakva si sada. Ne zaboravljaj prošlost već ljude koji nisu vrijedni da se nađu u njoj. I vjeruj mi prošlost ti više nikada neće s tužnim rimama pokucati na vrata.
Post je objavljen 01.06.2016. u 14:27 sati.