Možda je Odbor svojim neovisnim razmišljanjem ipak okarakterizirao londonsku konferenciju kao debakl, što je Peru učinilo jedinim ispravnim odabirom za ispitati pa žrtvovati kultu civilizacijske tekovine krivnje. Naime, Čarobnjački Savjet jedna je sasvim drugačija organizacija čije članstvo nosi određeni status, a narušavanje istog ozbiljne posljedice koje inkvizitor u svojoj mudrosti ne bi riskirao uzimajući mene za primjer ostalima.
Norman pogleda na sat, priđe Peri s leđa i primi ga za nadlakticu. Ovaj se trgne, zamalo ispusti svoj groteskni križ kojega je upravo pokazivao jednom od članova, na što inkvizitor razvije nadmoćni osmijeh i snažnim stiskom usmjeri žrtvu prema zahodu za invalide.
Izaslanici nevješto odglume da ne primjećuju Perino bezuspješno opiranje, dok povjerenik za prehranu, maleni čovječuljak u kvalitetno šivanom odijelu, čiji odrješit stav odaje dojam osobe koja zna sve prije nego li bilo tko drugi sazna bilo što, značajno odmakne svoje debele okvire ne bi li bolje promotrio događaj.
Norman posjedne Peru na invalidski zahod, zaključa vrata i dobro ga odmjeri neskidajući kameni izraz s lica.
Pero se doima kao čovjek koji iskreno vjeruje da sjedi na mjestu koje nije zaslužio.
"Zašto si ostavio Gabriela i pobjegao?" Perin izraz lica potvrdi da nije očekivao to pitanje.
"On uopće nije bio na konferenciji, samo se vratio na vrijeme da sve upropasti."
Norman napući usne.
"Neodgovarajući odabir umjetničkog izričaja smatraš gorim grijehom od tvoga bijega?"
"Ostavio me samoga svih četrdeset dana."
"A gdje je bio cijelo to vrijeme?" Norman podigne obrvu.
Pero uzdahne.
"U bolnici..."
"Dakle?", Norman ga pronicljivo pogleda, "Je li mogao prisustvovati, pa namjerno nije, ili je bio spriječen višom silom?"
Pero se zbuni, ali se odmah pribere i odgovori.
"'Umjetnost' koju je predstavio delegatima bila je mnogo gora nego samo neodgovarajuća."
"Ja sam obaviješten da su svi, osim tebe, ostali pristojno sjediti do kraja."
"Sjedili i zgražali se nad moralnom prljavštinom, drskošću, bezobraštinom, nadmenom vulgarnošću i apsolutnom neprihvatljivošću.
"Od kada se to raspravlja o ukusima?"
Pero zausti nešto reći, ali se predomisli.
"Nije li Gabriel održao svoju završnu prezentaciju, kao što je unaprijed bilo dogovoreno?" nastavi Norman.
"Da, ali..."
Norman se namršti.
"Nema nikakvog 'ali'. Činjenica je da si ostavio prijatelja, Tajnog člana, višerangiranog časnika, dok se on svim silama trudio povoljno završiti konferenciju. Svojim si odlaskom prolio negativno mišljenje preko cijele dvorane."
"Ostao ili otišao, isto bi bilo..."
"Kad bolje promislim, možda je upravo tvoj uzmak uzrokovao debakl", kaže Norman primajući se za bradu. Ishod cijelog razgovora ionako je odlučio unaprijed, a sada se s preverznim užitkom igra mačke koja Peru, miša, goni u kuteve iz kojih ovaj pokušava pobjeći.
"Da sam i ostao, svejedno ne bih mogao učiniti ništa. Sve se dogodilo iznenada, neplanirano, čistom igrom slučaja."
"Kako to misliš?"
"Nitko nije očekivao što će se dogoditi, čak ni Gabriel nije imao namjeru..."
"Aha!", prekine ga Norman, "Vidim da smo ipak stigli do nečega", pričeka, teatralno raširi ruke pa kaže, "Ako se dogodilo slučajno kao što si sada rekao, ti zapravo razumiješ da Gabriel nije kriv, a ipak ga nastavljaš kriviti?"
"Ali..."
"Možda bi neočekivana slučajnost poprimila drugačiji tijek da si ostao prisutan. Svaka akcija utječe na razvoj situacije, zar ne?" pogleda ga s visoka, "A tebe nije bilo kad si bio najpotrebniji."
"Ali..." izusti Pero.
"Kakav ali?" Norman ispod crnog kaputa izvuče crnu kožnu futrolu.
"Pa nećeš valjda..." užasnuto upita Pero.
Post je objavljen 31.05.2016. u 08:35 sati.